(Piše: Ekipa Alo!)

Da li bi rudnik litijuma u dolini Jadra potrošio rezerve vode za piće? Da li bi zagadio reke sve do Save i Dunava? Postoji li rizik da kišnica „ispere“ štetne materije iz otpada u podzemne vode? Iako su nacrti studija o proceni uticaja na životnu sredinu pokazali da se ništa od navedenog ne bi desilo, u javnosti se i dalje mogu čuti tvrdnje o navodnim katastrofalnim posledicama eksploatacije litijuma na vode u lozničkom kraju, a i šire.

Ovo su četiri najčešće zablude koje protivnici projekta zlonamerno i dalje šire.

Mit br. 1: Rudnik će iscrpeti rezerve vode za piće i poljoprivredu

Činjenica: „Jadar“ ne bi uticao na izvore vode za piće, niti na izvore podzemnih voda koji se koriste za potrebe poljoprivrede i lokalne industrije. Osnovni izvor vode koja bi se koristila za potrebe funkcionisanja rudnika i postrojenja za preradu rude bile bi podzemne rudničke vode u zoni rudnika, koje zbog svog sastava ne mogu biti korišćene kao izvor pijaće vode. Voda bi se prikupljala iz rudnog tela, prečišćavala i ponovo koristila u proizvodnom procesu u zatvorenom sistemu. Radovi bi se odvijali na dubini između 300 i 600 metara, u odvojenoj hidrogeološkoj zoni, koja nema dodira sa onim vodama koje se koriste za potrebe domaćinstava. Dodatna količina vode obezbeđivala bi se prikupljanjem kišnice.

Mit br. 2: Tečna jalovina bi zagadila reke sve do Save i Dunava

Činjenica: Otpad iz fabrike za preradu jadarita uopšte ne bi bio u tečnom stanju. Nakon prolaska kroz filter prese otpad bi se dodatno sušio u rotacionoj peći do postizanja optimalne količine vlage koja omogućava maksimalno sabijanje i formiranje stabilne geotehničke strukture na deponiji. Takođe su neopravdane brige da bi otpad mogao da zagadi zemljište i podzemne vode. Ispod deponije projektovan je višeslojni sistem zaštitnih vodonepropusnih obloga otpornih na uticaje zemljotresa. Kada je reč o vodi koja se koristi u procesu prerade, ona bi se tehnologijama kao što su ultrafiltracija, dvostepena reverzna osmoza i jonska izmena prečišćavala do nivoa destilovane vode. U reku bi se ispuštala tek nakon procesa remineralizacije kako bi bila istog ili boljeg kvaliteta od rečne vode. Predviđena tehnologija prečišćavanja vode je opšte poznata i široko primenjena u mnogim industrijama i garantuje da ne bi došlo do zagađenja ni Jadra ni većih tokova poput Drine, Save ili Dunava. 

Mit 3: Za potrebe projekta trošiće se mnogo vode iz Drine

Činjenica: Voda iz priobalja Drine bi se povlačila u manjim količinama i samo po potrebi. Modeli predstavljeni u nacrtima studija o proceni uticaja na životnu sredinu pokazuju da bi se u proseku uzimalo između 11 i 23 litra po sekundi. Poređenja radi, u pitanju je količina koja predstavlja između 0.0036%-0.0076% prosečnog toka reke Drine, koji iznosi oko 300.000 litara po sekundi. Pritom, to nije voda iz rečnog toka Drine, već iz priobalja u Lipničkom Šoru. Ova lokacija nije pogodna kao izvor pijaće vode zbog prethodnih aktivnosti na iskopavanju šljunka, tokom kojih su uklonjeni površinski zaštitni slojevi.

Mit 4: Pijezometri su rizik po kvalitet vode

Činjenica: Pijezometri, „osmatrački bunari“ koji su ranije postavljeni na poljima za potrebe projekta da beleže podatke o promenama nivoa ili pritiska podzemnih voda, često su na udaru pojedinaca koji bez ikakvih dokaza tvrde da nose ekološki rizik po kvalitet vode i okolinu. Upravo je suprotno  - podaci prikupljeni na ovaj način omogućavaju naučnicima i inženjerima da procene potencijalne uticaje rudarskih aktivnosti i primene mere za zaštitu kvaliteta i količine podzemnih voda. Činjenica je da ne postoji mogućnost mešanja podzemnih voda sa površinskim, čak ni u slučaju većeg poplavnog talasa.

Sve u svemu, suština je u tome da napredne tehnologije koje bi se koristile u projektu, poput prečišćavanja vode, višeslojne zaštite ispod deponije i zatvorenog sistema korišćenja rudničke vode, garantuju minimalan uticaj na životnu sredinu i vodotokove.

Građani će sve podatke o kvalitetu voda moći redovno da prate. Rio Tinto planira da angažuje laboratoriju, akreditovanu u skladu sa domaćom zakonskom regulativom, koja bi redovno analizirala sve otpadne vode i blagovremeno obaveštavala javnost.

BONUS VIDEO