mitropolit joanikije
Foto: Printscreen/Mitropolija crnogorsko-primorska

Veče je otvorio i blagoslovio Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit mileševski g. Atanasije, koji je poželeo dobrodošlicu prisutnima i zahvalio se mitropolitu Joanikiju na dolasku i predavanju.

U uvodnom slovu podsetio je na reči apostola Pavla da smo svi Hristovi, ističući da je zadatak Crkve da u svakom vremenu svedoči hrišćanske vrline – veru, ljubav i slogu. Naglasio je da Crkva svoju pravu prirodu pokazuje u hramu, kroz božansku Liturgiju i sabranje vernika, te da je svetosavska Crkva apostolska upravo kroz to neprekidno svedočenje vere.

„O jednom takvom hramu, koji je i uzvišena geografska tačka i egzistencijalni oslonac, večeras će nam govoriti Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit Joanikije“, zaključio je mitropolit Atanasije.

Lovćenska kapela kao zavet prošlosti, sadašnjosti i budućnosti

Mitropolit Joanikije je na početku besede istakao da je priča o Lovćenskoj kapeli slojevita i da obuhvata prošlost, sadašnjost i budućnost, kao što i sam Njegošev duh prožima sva vremena.

Naglasio je da veliki ljudi ne žive samo u svom vremenu, već i za buduće generacije, noseći sa sobom prošlost koju predaju potomstvu. Podsetio je da je Njegoš, iste godine kada je napisao „Luču mikrokozmu“, započeo gradnju Lovćenske kapele i izričito zapovedio da u njoj bude sahranjen, potvrdivši tu želju i na samrti.

Kapela kao duhovni i nacionalni bedem

Mitropolit Joanikije je ukazao da je Njegoš podizanjem pravoslavnog hrama i oltara na Lovćenu želeo da zaštiti ne samo Crnu Goru, već čitav srpski narod, pa i šire. Njegoš je, kako je rekao, bio ličnost vaseljenske širine, koju ne mogu ograničiti ni pleme ni teritorija.

Hram u Njegoševoj poeziji

U nastavku besede, mitropolit Joanikije je govorio o dubokoj povezanosti Lovćenske kapele i Njegoševe poezije. Istakao je da Njegoš često peva o hramu, oltaru okrenutom ka istoku i Liturgiji, posmatrajući vidljivi istorijski oltar kroz prizmu večnosti i nebeskog prestola Božijeg.

Naglasio je da je za Njegoša ceo kosmos shvaćen kao hram Božiji i Crkva, u skladu sa učenjem svetih otaca. U „Luči mikrokozmi“ i „Gorskom vencu“ Njegoš govori o Liturgiji, svetim tajnama, postu, pričešću i svešteničkoj službi, poistovećujući zemaljsko i nebesko bogosluženje.

Njegoš, Hristos i Liturgija

Mitropolit Joanikije je odbacio tvrdnje da Njegoš nije pevao o Hristu, naglašavajući da se „Luča mikrokozma“ završava uzvišenom himnom Hristu, dok se „Gorski venac“ završava proslavom Hristovog rođenja i slobode na Badnje veče.

Istakao je da je nemoguće razumeti Njegoševo delo bez razumevanja njegove misli o hramu i veri, te da je „Gorski venac“ s pravom nazvan narodnom Biblijom.

Istorija rušenja i obnove Lovćenske kapele

U završnom delu predavanja, mitropolit Joanikije se osvrnuo na istorijat izgradnje, rušenja i obnova Lovćenske kapele. Podsetio je da je knjaz Danilo ispunio Njegošev zavet, da je kralj Nikola vodio računa o služenju Liturgija u kapeli, kao i da su Austrougari kapelu srušili.

Posebno je istakao ulogu mitropolita Gavrila Dožića u obnovi kapele i njegovu borbu protiv ideje podizanja mauzoleja. Govoreći o ponovnom rušenju, naveo je da je tada došlo do, kako je rekao, „nezakonitog braka nacizma i komunizma“, zaključivši:

„Kapela će se vratiti na Lovćen kada mi budemo bolji, složniji i kada se pokajemo za grehe makar poslednjih sto godina. Tek tada ćemo biti sposobni da obnovimo kapelu na Lovćenu.“

Bonus video:

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading