Otpad
Foto: Privatna arhiva/Foto:Pixabay

U praksi, pristup upravljanju otpadom u Srbiji i dalje se svodi na logiku „skloni ga od pogleda“ umesto na poštovanje standarda EU koji nalažu da se otpad mora zbrinuti „tamo gde je propisano“. Posledice ovakvog postupanja postaju sve vidljivije, što potvrđuju i podaci za 2023. godinu—od oko 12 miliona tona otpada koji su generisali domaćinstva i privreda, ogroman deo završio je u prirodi ili na divljim odlagalištima.

Više od 3.000 divljih deponija širom Srbije

Divlje deponije su prisutne gotovo u svakom delu zemlje, a procene govore da ih ima oko 3.000. Pored njih postoji i preko 130 nesanitarnih deponija nastalih zbog dugogodišnjeg pogrešnog upravljanja otpadom, na šta Evropska unija uporno upozorava u svojim izveštajima. Dodatni problem je i nedovoljno razvijena navika razdvajanja otpada, pa većina građana i dalje ne zna šta sve može predstavljati opasnost u smeću koje svakodnevno odlažemo.

Količina otpada ekvivalentna težini 300 Ajfelovih tornjeva

Domaćinstva su, prema podacima Agencije za zaštitu životne sredine, tokom 2023. godine proizvela oko 3,2 miliona tona otpada. Samo oko 15,5 procenata te količine završilo je u procesu reciklaže, dok je sve ostalo odloženo na deponijama. Prosečan stanovnik Srbije svakoga dana stvori između 1,2 i 1,5 kilograma otpada, što na nedeljnom nivou prelazi 10 kilograma, a na godišnjem oko pola tone po osobi. Ukupno, to iznosi više od 3 miliona tona otpada godišnje—a vizuelno, to odgovara masi čak 300 Ajfelovih tornjeva.

Za adekvatno upravljanje komunalnim otpadom potrebno blizu 900 miliona evra

Posledice nemarnog upravljanja otpadom i nedovoljne prevencije jasno se vide u sve zagađenijem vazduhu, vodi i zemljištu. To posredno utiče i na ljudsko zdravlje, pa troškovi sanacije postaju enormni. Program upravljanja otpadom za period 2022–2031. procenjuje da će za ulaganja u oblast komunalnog otpada biti neophodno nešto više od 866 miliona evra. Ovaj iznos trebalo bi da bude obezbeđen delom iz budžeta Srbije, a delom iz investicija privatnog sektora i evropskih fondova. Evropska unija spremna je da pruži podršku od 111 miliona evra kako bi se nadoknadilo kašnjenje u sprovođenju ciljeva iz Strategije upravljanja otpadom za period 2010–2019, čija većina obaveza nije bila ispunjena. Umesto planiranih 27 regionalnih sanitranih deponija, izgrađeno je samo 11.

Ministarstvo ekologije objašnjava ovakav rezultat time da lokalne samouprave često nisu poštovale zakonsku proceduru—umesto izgradnje sanitarnih deponija, određivale su lokacije koje su praktično pretvarane u nesanitarna odlagališta. Podaci Agencije za zaštitu životne sredine pokazuju da je na 138 lokacija u Srbiji formirano smetlište za potrebe lokalnih komunalnih preduzeća, koja uglavnom nemaju sisteme za sprečavanje širenja zagađenja, kakvi su obavezni na sanitarnim deponijama.

Deponije kao izvor rizika za životnu sredinu i građane

Kada se tome doda i oko 3.000 divljih deponija, postaje jasno zašto Evropska unija insistira na rešavanju ovog problema. Čak 80 procenata komunalnog otpada završava na smetlištima i nesanitarnim deponijama, dok samo 20 procenata biva odloženo na lokacijama koje imaju sertifikat sanitarne deponije. Da nesanitarne deponije zaista predstavljaju ozbiljan izvor zagađenja, potvrđuje Izveštaj o stanju životne sredine Republike Srbije za 2020. godinu, koji je identifikovao 213 potencijalno kontaminiranih lokacija. Od toga je čak 153 povezano upravo sa odlaganjem otpada, odnosno sa smetlištima gde su pronađene koncentracije opasnih materija koje mogu značajno ugroziti zdravlje ljudi i ekosisteme.

Stručnjaci godinama upozoravaju da je situacija alarmantna i da će bez hitnih mera i primene evropskih standarda po ovom pitanju zdravstveni rizici za stanovništvo postati još ozbiljniji. Već 2019. godine, Fiskalni savet je u svom izveštaju naglasio da izdvajanja za životnu sredinu moraju biti značajno veća—umesto sadašnjih 0,8 procenata BDP, ona bi trebalo da budu između 1,2 i 1,4 procenta.

„Istražujući stanje u zaštiti životne sredine Fiskalni savet je došao do veoma zabrinjavajućih podataka. Zapravo, ni u jednom istraživanju koje smo sproveli do sada nismo uočili toliko poražavajuće zaostajanje Srbije kao u ovoj oblasti, ne samo u odnosu na razvijene zemlje EU, već i u odnosu na uporedive zemlje Centralne i Istočne Evrope (CIE). Voda za piće u Srbiji znatno je lošijeg kvaliteta od uporedivih zemalja, skoro da nema deponija otpada koje zadovoljavaju sanitarne standarde – iz njih se izlivaju opasne materije u vodotokove i izvorišta vode, a na tim deponijama učestali su požari s veoma opasnim isparenjima. Takođe, praktično sva otpadna vode iz kanalizacije izlivaju se u vodotokove bez ikakvog prečišćavanja, čak i u najvećim gradovima (Beograd, Novi Sad), što je u EU nedopustivo“ – navodi Fiskalni savet.

Država najavljuje usklađivanje sa evropskim pravilima i nove investicije

Prema stavovima Vlade Srbije, poboljšanje će biti moguće tek kada se u potpunosti sprovede Direktiva o deponijama i uspostavi sistem upravljanja otpadom koji je u skladu sa evropskim standardima. To podrazumeva temeljnu analizu postojećeg sistema i identifikaciju ključnih nedostataka.

Najkritičniji među njima jeste nedostatak sanitarnih deponija. U okviru projekta „Program čvrstog otpada u Srbiji“, koji finansiraju Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) i Francuska razvojna agencija (AFD), planirana je izgradnja novih regionalnih centara za odlaganje otpada.

„Vrednost ovog projekta iznosi 150 miliona evra, a NALED će pružati tehničku podršku Ministarstvu za zaštitu životne sredine koje je zaduženo za sprovođenje projekta. Obuhvatiće 41 jedinicu lokalne samouprave u Srbiji, a značaj koji će imati na povećanje stepena zaštite životne sredine u našoj zemlji biće nesumnjiv“ – navodi Sanja Knežević Mitrović, menadžerka za regulatornu reformu u NALED-u.

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Tagovi

Komentari (0)

Loading