EVROPSKA PRIVREDA TONE U AMBIS ZBOG CENE ENERGENATA Nema spasa za sve, nismo očekivali da će ovo trajati godinama
Foto: Shutterstock

Evropski proizvodni sektor se raspada pod teretom stalno visokih cena električne energije i prirodnog gasa. Sa malim izgledima za olakšanje, nazire se još jedan talas ograničenja i zatvaranja.

I to pre bilo kakve racionalizacije prirodnog gasa koja je moguća kasnije ove godine, u Nemačkoj u slučaju da Rusija još više smanji snabdevanje. U tom scenariju, mnoge kompanije neće imati drugog izbora nego da se zatvore.

Racionalisanje gasa je možda još daleka perspektiva, ali kriza je već tu. Uticaj cena na industrijsku aktivnost dolazi mnogo pre nego što je isporuka gasa prekinuta. Vlade treba odmah da odluče koje kompanije će dobiti finansijsku podršku, a koje neće.

Evropski lideri bi trebalo da sednu na hitan samit posvećen energetskoj krizi. Sledeći mesec neće biti prerano. Evropi je potrebna kampanja širom kontinenta za uštedu energije i smanjenje potražnje. Počni sad; ne čekaj zimu. 

Dolazimo do tačke „nema više lude ideje“: održavanje nuklearnih elektrana u radu, ograničenja veleprodajnih cena energije, suspenzija tržišta, uklanjanje troškova i ograničenja CO2, sagorevanje više uglja, ponovno pokretanje domaće proizvodnje gasa čak i ako to izaziva lokalne zemljotrese u Holandiji. Sve mora da bude podržano zajmovima od više milijardi evra koje daju vlade ključnim sektorima.

Problem nisu samo trenutne cene struje i gasa zbog kojih suze oči. Terminski ugovori za 2023., 2024., pa čak i 2025. godinu , koji se koriste za zaključavanje troškova energije, postaju sve skuplji iz dana u dan.

„Ovo može biti kontinuirani rast cena, a ne nešto što brzo nestaje“, rekao je ranije ovog meseca Džonatan Brirli, šef britanskog energetskog regulatora Ofgema.

Višemesečna kriza koju su mnogi industrijalci uneli u svoje planove pretvorila se u višegodišnji problem. Izgledi za gubitak novca nekoliko meseci, možda pola godine, ili čak godinu dana, bili su jedno; gubitak novca na neodređeno vreme je sasvim druga stvar.

Na primer, topionica aluminijuma bi gubila oko 200 miliona dolara godišnje po trenutnim terminskim cenama električne energije i ugljen-dioksida za sledeću godinu. I to uprkos povišenim cenama metala nna tržnicama.

Aluminijum je možda ekstreman primer, ali je dokaz pritisaka sa kojima se suočavaju industrijalci.

Privatno, evropski rukovodioci kažu da će iskoristiti predstojeću kvartalnu sezonu izveštavanja sredinom jula da najave još zatvaranja fabrika.

Pogođene industrije će biti one sa najintenzivnijom potrošnjom energije: đubrivo, bazni metali i čelik, hemijska, keramička, staklena i papirna. Ali sve više će biti i proizvodnja hrane. Zagrejani staklenici i farme pilića suočavaju se sa astronomskim računima za energiju.

Nekoliko kompanija je već objavilo svoje namere. Ranije ovog meseca, CF Industries Holdings Inc., američki proizvođač đubriva, rekao je da će trajno zatvoriti jednu od svojih fabrika u Velikoj Britaniji jer se bori sa visokim troškovima energije. I drugi su na udaru. Budućnost Slovalca, topionice aluminijuma u ​​Slovačkoj u kojoj Norsk Hidro ASA ima većinski udeo, izgleda veoma mračno, a fabrika će verovatno biti zatvorena 2023.

Borba da se takva postrojenja gladna energije održe otvorenim svodi se na troškove. Pogledajte buduće cene električne energije. Dok se spot ugovori trguju znatno ispod rekordnih vrednosti postavljenih ranije ove godine, oni su mnogo veći za isporuke u 2023. i 2024. Uzmimo nemački dvogodišnji terminski ugovor o električnoj energiji, koji je nedavno porastao na skoro 200 evra (211 dolara) po megavat satu. To je rekord i takođe značajno više od vrhova u decembru i neposredno nakon ruske invazije na Ukrajinu krajem februara. U oba navrata, spot cene su skočile. Slična je situacija i u Francuskoj, gde je dvogodišnji terminski ugovor porastao na rekordnih 220 evra.

Slična situacija je i na tržištu prirodnog gasa. Ugovor za kalendarsku 2024. godinu za TTF gas, evropsko merilo, kreće se oko 65-70 evra po megavat-satu, što je blizu najvećeg nivoa u istoriji, što je više od maksimuma postavljenog u decembru od 60 evra. To primorava evropske potrošače da prihvate mnogo više cene nego što su mnogi očekivali pre samo nekoliko meseci.

Po rečima jednog evropskog industrijalca: Pripremali smo se da će problemi zbog sankcija trajati duže, ali nikada nismo mislili da to duže znači nekoliko godina.

Evropa neće moći da spase svaku energetski intenzivnu kompaniju. Ne bi ni trebalo. Ono što treba uraditi jeste da se očuvaju lanci snabdevanja koji su ugroženi, pre svega proizvodnja hrane. Moramo da smanjimo potrošnju sada, a ne kada je gas prekinut.

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading