Danas, sa više od devedeset godina, živi sama u selu Kamensko, u nikšićkim Rudinama, unutar Mesne zajednice Trubjela, na mestu gde se put završava, a tišina počinje.

Težak put do njene kuće – simbol života punog borbe

Do njene kuće ne dolazi se lako. Stiže se peške, preko kamenja, blata i neprohodnih staza, uzbrdo i nizbrdo, staza koje kao da pamte svaki korak. Taj put nije samo fizička prepreka – on simbolizuje život koji Bosiljka nikada nije imala priliku da bira lakšim putem.

Kao što je teško doći do njenog praga, tako je bilo teško i živeti njen život. Rat joj je oduzeo školu, mladost i mogućnost izbora, a umesto knjiga i klupa čekali su je rad, obaveze i preživljavanje. Radila je ceo život, koliko su je noge i ruke nosile i slušale. Nije birala poslove, nije pitala za odmor – radila je jer je morala, jer je to bio način života.

Rad, život i tišina

Godine su prolazile, snaga polako odlazila, ali Bosiljka nije stajala. U selima poput njenog rad nikada ne prestaje – samo menja tempo. Kada više nije mogla brzo, radila je sporo. Kada nije mogla mnogo, radila je koliko je mogla. Sve dok nije ostala sama, sa sećanjima i tišinom koja zna da bude glasnija od bilo kakve buke.

Danas, za ceo svoj životni trud i decenije rada, Bosiljki mesečno ostaje manje od 200 evra. Toliko vredi njen ceo vek rada u brojkama. U stvarnosti, njena vrednost je neuporedivo veća – ali brojke to ne mogu da pokažu.

Skromna svakodnevica, velika priča

Bosiljka Pešikan ne traži mnogo. Njena svakodnevica je skromna, gotovo neprimetna za svet koji juri napred. Ali njena priča je priča mnogih – o ženama koje su nosile teret vremena, rata i rada, a danas žive daleko od puteva, u tišini, sa malo, ali dostojanstveno.

Tamo gde put prestaje, Bosiljkin život i dalje traje – tiho, postojano i vredno pažnje. Njena priča zaslužuje da se čuje, da inspiriše i podseti na vrednost žena koje su gradile svet iza tišine i skromnosti.

BONUS VIDEO