Ispred zgrade Vlade Albanije i u neposrednoj blizini Parlamenta došlo je do ozbiljne eskalacije nasilja tokom protesta koje je organizovala opoziciona Demokratska partija. Situacija je izmakla kontroli u trenutku kada su demonstranti počeli da bacaju Molotovljeve koktele u pravcu zgrade Vlade i policijskog kordona, dok je lider opozicije Salji Beriša u tom trenutku bio na bini i obraćao se okupljenima.

Snimci sa lica mesta beleže trenutke kada zapaljive flaše lete ka zgradi Premijerstva, dok se gust dim širi centrom Tirane. Nedugo zatim, policija je odgovorila snažnom intervencijom, koristeći suzavac i vodene topove kako bi rasterala demonstrante, najpre ispred Vlade, a potom i u zoni oko zgrade Parlamenta.

Posebno dramatični su prizori u blizini Parlamenta, gde se vidi trenutak kada policijske snage bacaju suzavac kako bi razbile okupljanje i potisnule demonstrante sa tog prostora. Cela oblast bila je obavijena dimom, dok su se okupljeni u panici razbežali ulicama centra grada.

Uprkos nasilju, zapaljivim sredstvima, upotrebi suzavca i fizičkim obračunima, prema zvaničnim informacijama nema prijavljenih povređenih. Ipak, sama činjenica da su Molotovljevi kokteli bacani ka državnim institucijama, dok policija odgovara punom silom, svedoči o dubokoj političkoj krizi i visokom stepenu napetosti u Albaniji.

Ono što posebno upada u oči jeste potpuni izostanak reakcije Evropske unije. Dok se u drugim zemljama regiona i Evrope svaki protest, svaka policijska intervencija i svaki incident detaljno komentarišu, ocenjuju i osuđuju, događaji u Tirani prolaze gotovo neprimećeno u Briselu.

Ovo nije prvi put da vlasti u Albaniji proteste guše silom. Svaki veći opozicioni skup završava se istim scenarijem – nasilna eskalacija, policijska intervencija, suzavac i brza normalizacija bez političkih posledica. Evropska unija, koja se često poziva na demokratiju, ljudska prava i slobodu okupljanja, i ovog puta ostaje nema.

Postavlja se pitanje da li su standardi Evropske unije univerzalni ili selektivni. Zašto nasilje u Tirani ne izaziva zabrinutost, dok se slične scene u drugim državama regiona odmah stavljaju pod lupu i koriste za politički pritisak?

Dok Molotovljevi kokteli lete ka Vladi, dok policija baca suzavac ispred Parlamenta, a lider opozicije govori sa bine usred haosa, Brisel i dalje ćuti. Ta tišina sve glasnije odjekuje i sve više se doživljava kao prećutno odobravanje sile.