Dugogodišnji ruski ekspert i bezbednosni analitičar Dmitrij Trenjin u autorskom tekstu za moskovski magazin „Profil“, koji u celini prenosi grčki portal Pronews.gr, poručuje da se svet već nalazi usred globalnog sukoba – ali ne u tradicionalnom smislu, već u novoj, sofisticiranoj formi modernog rata.

Prema njegovim rečima, mnogi još uvek ne prepoznaju ozbiljnost situacije i žive u zabludi da je reč o nizu odvojenih kriza. Međutim, Trenjin tvrdi da se u stvarnosti radi o sistematskoj strategiji konfrontacije, koju predvodi Zapad s ciljem slabljenja svojih geopolitičkih protivnika, a bez formalnog objavljivanja rata.

On ističe da se današnji sukobi ne vode konvencionalnim sredstvima. Umesto tenkova i artiljerije, koristi se čitav arsenal „meke moći“: ekonomski pritisci, tehnološki napadi, psihološke operacije, sajber ratovanje i medijska manipulacija.

Za Rusiju, prema Trenjinu, predvojni period je završen još 2014. godine, za Kinu 2017, a za Iran 2023. Od tada, kaže, ulazimo u fazu sve intenzivnijih konfrontacija koje prevazilaze tradicionalne definicije rata.

Zapad, smatra on, vidi u rastu Kine i obnovi ruskog uticaja egzistencijalnu pretnju, i zbog toga koristi kombinovane metode kako bi zadržao svoju dominaciju. Radi se, kaže, o dugoročnom geopolitičkom nadmetanju koje se ne može rešiti diplomatskim floskulama, jer uključuje ideološke, ekonomske, vojne i informaciono-tehnološke komponente.

Trenjin posebno ističe da Sjedinjene Države i njihovi saveznici sve odlučnije pristupaju ovom sukobu, posebno u periodu nakon što su Trampove politike donekle ublažile tenzije. Od sredine 2025. godine, kako ocenjuje, zapadni stavovi su ponovo postali značajno oštriji.

Tri ključna žarišta svetskog sukoba po Trenjinu su:

Istočna Evropa (gde je Rusija već vojno angažovana)

Bliski istok (gde ima bezbednosne interese)

Istočna Azija (gde se potencijalno može uključiti)

Današnji napadi, tvrdi on, više ne ciljaju isključivo vojne ciljeve, već i civilnu infrastrukturu – što je jasna promena prirode rata. U tom kontekstu navodi sajber napade, dronove, širenje dezinformacija i izazivanje ekonomskog kolapsa kao metode modernog oružanog sukoba.

Dodatno upozorava na „dehumanizaciju“ protivnika i kontrolu narativa, kojom se putem medija i interneta manipuliše percepcijom javnosti.

Kada je reč o odgovoru Rusije, Trenjin insistira na nekoliko strateških tačaka:

Jačanje unutrašnje stabilnosti

Ekonomska i demografska obnova

Tehnološki razvoj

Nacionalno jedinstvo

Smatra da je vreme kolebanja prošlo i da se sada zahteva jasna strategija, čvrsto vođstvo i hrabrost.

U sferi spoljne politike, sugeriše da Rusija treba da učvrsti odnose sa tradicionalnim partnerima poput Belorusije i Severne Koreje, ali i da potraži nove saveznike u globalnom jugu. Posebno pominje mogućnost povoljnijih okolnosti u slučaju povratka Donalda Trampa na vlast, ali uz upozorenje da ni ta varijanta ne treba da se idealizuje.

Posebno upozorava da Evropa nije zaštićena, te da ni veliki evropski gradovi nisu imuni na potencijalne posledice eskalacije. Stoga, sugeriše da bi Rusija trebalo da razmotri preventivne akcije, uključujući i, kako navodi, „specijalna sredstva“ – ne isključujući ni upotrebu nuklearnog oružja, ako bi okolnosti to zahtevale.

Na kraju teksta, Trenjin zaključuje da svet više ne ide ka miru sličnom onome posle Drugog svetskog rata, niti ka stabilnosti iz vremena Hladnog rata. Naprotiv, suočeni smo sa dugotrajnim i složenim izazovima, gde će pored sile, presudnu ulogu igrati narativi i sposobnost država da kontrolišu tok globalnih događaja.