Potpuni je kuriozitet da imamo predstavnike neke političke snage koji se ne predstavljaju imenom i prezimenom, kaže za Alo! sociolog Bojan Panaotović, komentarišući gostovanje plenumašice u Utisku nedelje, gde je izjavila: "Ja nemam ime i prezime, ja sam medij".
-Deca u predškolskoj ustanovi se uče od strane roditelja i vaspitača da se predstave, da kažu svoje ime i prezime kad razgovaraju sa nekim. Naravno da nećete nekome sa zlim namerama ko pokušava da se uvuče u vozilo da kažete ime i prezime ili nepoznatom čoveku ako zvoni na vrata ako je dete to reč. Ali u školi, u razgovoru sa rođacima, sa kumovima, uvek će se tražiti da se dete predstavi. Od malih nogu, čak i ako to stariji znaju, to je vežba da se predstavite civilizovano, jasno i glasno. A zamislite, ovde je reč o nekome ko predstavlja određenu političku snagu koja pretenduje da predstavlja državu, a ne želi da se predstavi imenom i prezimenom. Navedite mi jednu zemlju u svetu u kojoj plenumi odlučuju, predlažu i šalju goste bez imena u emisiji. Ako to postoji u Danskoj, Paragvaju, Italiji, Etiopiji, Španiji ja ću to da podržim. Ali uporedna praksa nas uči da to ne postoji ni u jednoj zemlji na ovom svetu - kaže Panaotović za Alo!.
"I u jednopartijskim sistemima kandidati su se predstavljali imenom i prezimenom"
Panaotović navodi da su i u jednopartijskim sistemima kandidati predstavljali imenom i prezimenom.
-Postoje političke partije, postoje parlamentarne demokratije, postoje monarhije ili jednopartijske države. Ali u jednopartijskoj državi, setimo se jugoslovenskog komunizma, ljudi su izlazili na izbore. Jer u okviru te komunističke partije vi ste kao građani ili členovi partije glasali za određene kandidate dali će oni biti poslanici ili neće. Dakle, čak i u jednopartijskim sistemima postoje nekakvi izbori i nekakvo glasanje I svi kandidati morali su, naravno, biti predstavljeni imenom, prezimenom, datumom, rodnjenja godištem, biografijom. To su stvari koje se absolutno podrazumevaju - navodi naš sagovornik.
O licemerju blokadera
Naš sagovornik se osvrnuo i na licemerje blokadera nakon smrti studentkinje Filozofskog fakulteta.
-Ako godinu i po dana, dve godine, imamo ispiranje mozga, kako treba rušiti vlast, menjati poredak, zbog toga što se desila određena nesreća, koja je tragična i bolna, po kojom kriterijumu, ako ste društvo pametnih, obrazovanih, izrelih ljudi, za 16 žrtava nadstrešnice držite minut ćutanja i za psa Donu u Novom Sadu držite minut ćutanja, svako malo i na svakoj raskrsnici, a za studentkinju stradalu padom ili skokom sa petog sprata Filozofskog fakulteta ne držite minut ćutanja? Nema odgovora na to pitanje. To znači da nije uključen u ceo ovaj sistemni projekt mozak. Jer ako je tragična sudbina 16 onih izpod nadstešnice, ako je tragična sudbina psa Done, valjda je isto tragična sudbina stradale studentkinje padom sa petog sprata Filozofskog fakulteta. Je li to primereno zdravom razumu ili nije? Ne, ovde se radi o tome da vam neke žrtve odgovaraju da ih politički zloupotrebljavate, a neke žrtve smatrate da vam politički nisu zgodne, pa onda nećete ni obeležavati nihovu smrt i pokušaćete da vest o tome potisnete u stranu. Na stranu što vam nije palo na pamet da se setite mladih ljudi izgorelih u Novom sadu u Kontrastu, u Laundžu, gde je niz propusta ustanovljeno od strane različitih nivoa vlasti - kaže naš sagovornik.
Kaže da je iz primera koje je naveo jasno da se radi o jednoj politici koja ne funkcioniše na principu morala, časti i logičkog zaključivanja
Ukazao je na još dve važne činjenice.
-Kada je nesrećno stradao dečak u bolnici u Čačku, nakon operacije krajnika, svi koji imaju društvene mreže i svi koji imaju elementarne informacije, znali su i znaju i sada da su počele aktivnosti da se upriliči protest, i bile su parole "Mirno spavaj svete, nije tvoje dete".
Čak je i održan jedan protest u Čačku, sa sloganom "Ruke su van krvave" i slično. Kada se ispostavilo u roku od 24 časa da je čovek lekar koji je operisao tog dečka i koji je preminuo nakon operacije krajnika, jedan od prvih na listi ljudi koji su stali protiv režima Aleksandra Vučića, tog trenutka protesti prestaju kao rukom odneseni ili kao nožem presečeni. Čekajte, ako vam je krivo zbog smrti deteta, a valjda i svakom normalnom čoveku krivo, da je i dete u Bangladešu, a ne u Srbiji, treba da vam je krivo, hoćete li onda nastaviti s protestima dok se ne utvrdi krivica ili ćete prekinuti proteste momentalno samo kad se utvrdilo da je lekar blokader? - navodi Panaotović.
Naš sagovornik osvrće se i na saobraćajnu nesreću u Novom Sadu u kojoj je stradao taksista.
- Kada je tragično preminuo taksista u Jevrejskoj ulici u Novom sadu, tako što je naleteo na njega jedan mlad čovek upitnog psihičkog zdravlja, koji je čestitao svom automobilu na bilbordima u Novom Sadu rođenden, neki skupoceni ferari ili nešto slično, i ubio tog čoveka u Jevrejskoj ulici, počeli su takođe da se pripremaju protesti, uz spin da je reč o sinu jednog visokog funkcionera vladajuće stranke. U roku od 24 časa isplivaju fotografije čoveka koji je ubio ovog taksistu i povredio još nekoliko mušterija ljudi okolo u jevrejskoj ulici, isplivaju fotografije da je taj čovek u najbližim drugarskim odnosima i u političkoj saradnji sa gospodinom Lukom Stojakovićem, jednim od vođa blokadera. Tog trenutka automatski se prekidaju protesti u vezi sa tragičnom smrću taksiste i povređivanju ljudi u Jevrejskoj ulici. Da su oni rekli "ruke su vam krvave" i tom doktoru koji je blokader i "ruke su krvave" i ovom momku koji je blokader, onda bih ja rekao priznajem i prihvatam da postoji konsekventnost i da ljudi zaista traže odgovornost. Ali vi na ovih nekoliko primera koje sam naveo vidite da oni traže odgovornost samo tamo gde vide po njihovom mišljenju pipke vlasti. Tamo gde su ljudi koji njih podržavaju, koji su u njihovom političkom okrilju odgovorni direktno, tamo njih ne interesuje pravda, istina i kome su krvave ruke - kaže Panaotović.
Nakon gostovanja plenumašice u Utisku nedelje o rizicima koje kolektivni identitet nosi za Alo! je govorila mr Tatjana Subotić, specijalista medicinske psihologije, a tekst možete pročitati OVDE.
Komentari (0)