KLIMATSKE PROMENE I ODRŽIVOST OSIGURANJA U POLJOPRIVREDI U Srbiji osigurano oko 13 odsto poljoprivrednih površina
S time se moramo izboriti promenom kultura koje se uzgajaju, izjednačavanjem subvencija premija osiguranja u regionima i finansijskim jačanjem te informisanošću poljoprivrednika“, izjavio je za Tanjug Milo Marković, član Izvršnog odbora „Dunav osiguranja“, nakon panela „Klimatske promene i održivost osiguranja u poljoprivredi“, koji je 23. septembra održan, na Zlatiboru.
Foto: Pakt studio
On je naveo da klimatske promene, to jest rast globalne temperature, dovode do preterane i prevremene vegetacije praćene prolećnim mrazom koji uništava useve, a da osiguravači, kada dođu na red, više nemaju šta da osiguraju.
Foto: Pakt studio
„To je jedan par problema i delom uzrok drugog izazova, odnosno malog obuhvata osiguranja u našoj zemlji. Koliko je to nedovoljno, govori podatak da je u okolnim zemljama, na primer u Mađarskoj, osigurano 50 odsto, u Hrvatskoj 60, a u Sloveniji čak 80 procenata poljoprivrednih površina“, kazao je Marković.
Marković je rekao da osiguravači ne mogu da nađu instant rešenja, već da prvo treba da se ojačaju mali i srednji poljoprivredni proizvođači, da se izađe na kraj sa klimatskim promenama tako što će se promeniti kulture koje se gaje, kao i način i tehnologija sadnje te da se razvije finansijska snaga poljoprivrednika kako bi dobili interes za osiguranje koje dolazi na kraju procesa.
Foto: Pakt studio
On je dodao da je osiguranje u poljoprivredi u zlatnim godinama dostizalo 15 odsto, dok je danas oko 13 odsto, pri čemu 40 ili 70 odsto premije plaća država, a ostatak poljoprivredni proizvođači koji su u pojedinim opštinama podržani i subvencijama lokalnih samouprava.
„Čak ni u tim regionima mi nemamo stoprocentnu pokrivenost osiguranjem, reč je i o neinformisanosti naših poljoprivrednika, kao i o benefitima proizvoda“, naveo je Marković.
Veljko Jovanović, savetnik predsednika PKS-a, ukazao je na to da je jedan od ključnih problema u sektoru osiguranje i bankarstva transfer znanja, pri čemu su najugroženiji najmanji proizvođači.
„Veoma je važno da finansijske institucije – banke i osiguravajuća društva – razumeju potrebe poljoprivrednih proizvođača, da identifikuju mesta za unapređenje komunikacije s njima, kao i da međusobno sarađuju. Privredna komora Srbije kroz svoju regionalnu mrežu, s druge strane, može biti integrator i most za uspostavljanje komunikacije i saradnje sa proizvođačima na lokalu“, zaključio je Jovanović.
PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI
Komentari (0)