Matematičari i filozofi nauke povremeno koriste kontroverzne statističke modele kako bi pokušali da sagledaju moguće granice trajanja ljudske civilizacije. Jedan od najpoznatijih među njima je takozvani „argument sudnjeg dana“ (Doomsday argument), koji izaziva brojne debate u naučnoj zajednici.

Ovaj pristup ne predstavlja klasičnu prognozu, već pokušaj da se kroz verovatnoću i statistiku proceni gde se čovek nalazi u ukupnoj istoriji čovečanstva.

Kako funkcioniše “argument sudnjeg dana”?

Model se zasniva na proceni da je kroz istoriju Zemlje živelo oko 117 milijardi ljudi. Ključna pretpostavka je da savremeni ljudi ne zauzimaju posebno „privilegovano“ mesto u vremenskoj liniji, već su nasumičan uzorak u ukupnoj populaciji.

Na osnovu te logike, dolazi se do zaključka da postoji oko 95% verovatnoće da ukupni broj ljudi koji će ikada postojati neće biti višestruko veći od već rođenih generacija.

Koliki bi mogao biti ukupan broj ljudi?

Prema ovom modelu, maksimalan broj ljudi koji bi ikada mogli da žive procenjuje se na oko 2,34 triliona.

Ako bi se trenutni trendovi rađanja nastavili bez većih promena, takav broj bi mogao biti dostignut za približno 17.100 godina.

Zagovornici teorije ovaj rezultat tumače kao statističku gornju granicu trajanja ljudske vrste.

Šta bi to značilo za čovečanstvo?

U okviru ovog modela, implicitno se navodi da postoji mogućnost da čovečanstvo u nekom trenutku prestane da postoji, bilo usled prirodnih katastrofa, klimatskih promena, pandemija ili tehnoloških rizika poput nuklearnog rata.

Ipak, važno je naglasiti da se radi o teorijskom okviru, a ne o konkretnoj prognozi budućnosti.

Kritike i ograničenja modela

Veliki broj naučnika osporava ovaj pristup, navodeći da se zasniva na pojednostavljenim i diskutabilnim pretpostavkama.

Kritičari ističu da model ne uzima u obzir moguće promene poput:

  • kolonizacije drugih planeta
  • napretka tehnologije
  • promena u demografskim trendovima
  • produženja ljudskog životnog veka

Zbog toga, mnogi ga opisuju kao zanimljiv, ali ograničen statistički eksperiment.

Širi kontekst i dodatne procene

Teorija se oslanja na Kopernikov princip, prema kojem čovek nema posebno mesto u univerzumu. O njoj su detaljno pisali i naučni mediji poput Scientific American, naglašavajući njen filozofski, a ne prediktivni karakter.

Iako brojka od 17.100 godina deluje daleko, druge studije upozoravaju na moguće demografske promene već do sredine 21. veka, uključujući pad globalne populacije usled klimatskih i ekonomskih faktora.

Na kraju, i sami autori ovakvih modela naglašavaju da se ne radi o predviđanju budućnosti, već o ilustrativnom matematičkom scenariju koji pokazuje kako različite pretpostavke mogu uticati na krajnje zaključke.