Dragana godinama živi u staroj porodičnoj kući na kraju mirne ulice. Tavan je oduvek bio mesto koje izbegava – pun starih stvari, prašine i uspomena. Poslednji put se tamo popela pre dve godine.

Kuća je preko dana delovala toplo i poznato. Noću, međutim, imala je drugačiju atmosferu – škripanje podova, pucketanje drveta i povremeni šumovi. Na sve to se vremenom navikla.

Ali jedne noći nešto je bilo drugačije.

Probudilo ju je jasno, uporno lupanje. Ne ono uobičajeno pucketanje, već zvuk kao da neko pomera stvari. Ubrzo je shvatila da dolazi odozgo – sa tavana.

„Prvo sam pomislila da je vetar ili neka životinja“, ispričala je kasnije. „Ali onda sam čula korake.“

Nekoliko minuta je nepomično ležala i slušala. Srce joj je lupalo, ali radoznalost je bila jača od straha.

Ustala je i polako krenula ka hodniku. Stepenice koje vode na tavan bile su stare i svaka je škrgutala pod nogama. Kako se približavala, zvuci su odjednom utihnuli.

Na vrhu – tišina.

„To me je najviše uplašilo. Kao da je neko znao da dolazim“, rekla je.

Ruka joj je zadrhtala na kvaci, ali je ipak otvorila vrata.

U tavan je dopirala slaba mesečina. Na prvi pogled – nered. Otvorene kutije, razbacane stvari, prevrnuta stolica.

Tada je primetila nešto što nije mogla da ignoriše – sveže tragove stopala u sloju prašine.

U tom trenutku iz jednog ugla začuo se šum.

Neko je bio tamo.

„Bukvalno sam se sledila“, kaže Dragana.

Iz tame je izašla silueta. A onda je usledio još veći šok.

Nije bio nikakav provalnik.

Bila je to njena komšinica.

Zatečena i jednako zbunjena, žena je u ruci držala staru posudu.

Kako se ispostavilo, već neko vreme je ulazila u kuću kroz stari ulaz iz podruma, uverena da je napuštena. Povremeno bi uzela poneku stvar – alat, posuđe ili sitnice za koje je mislila da nikome ne trebaju.

Tek tada je Dragana povezala sve – čudne zvuke koje je povremeno čula i sitnice koje su nestajale po kući, a kojima ranije nije pridavala značaj.

Noć koja je počela kao prava misterija završila se sasvim neočekivano.

Već sutradan promenila je sve brave.

„Za svaki slučaj“, rekla je kratko.