eksperiment nad tinejdžerom
Foto: Printscreen/www.youtube.com/RedzuanYusof

Zajedno sa svojim prijateljem, Brusom Mekalisterom, želeo je da istraži koliko dugo čovek može ostati budan bez ozbiljnih posledica po zdravlje.

Plan je bio ambiciozan - sprovesti naučni eksperiment o nesanici koji nikada ranije nije bio zabeležen. Iako su u početku želeli da proučavaju uticaj nespavanja na "paranormalne sposobnosti", brzo su shvatili da su im potrebni praktičniji ciljevi.

Eksperiment je preusmeren na posmatranje kognitivnih i fizičkih efekata hroničnog nespavanja.

Odlučili su bacanjem novčića ko će ostati budan, a ko voditi beleške. Rendi je izgubio i tako započeo najizazovniju epizodu svog života - ostati budan više od 11 dana bez ikakvih stimulansa. Ubrzo su za eksperiment saznale lokalne novine, a u priču se uključio i dr Vilijam C. Dement, pionir istraživanja sna sa Stanforda.

Dement je kasnije izjavio:

"Verovatno sam bio jedina osoba na planeti u to vreme koja je zaista proučavala spavanje."

Zabrinuti roditelji su zahtevali prisustvo lekara i nadzor tokom eksperimenta. U pomoć je pozvan i poručnik Džon Dž. Ros iz američke mornarice. Njihov zadatak je bio da spreče Rendija da zaspi, čak i dok ide u toalet.

Šta se dešava kada čovek ne spava danima?

Prvih nekoliko dana, Rendi je delovao dobro. Međutim, već drugog dana izgubio je sposobnost da prepoznaje predmete dodirom, a trećeg je postao nervozan i imao je problema sa govorom.

Četvrtog dana pojavile su se halucinacije. Rendi je verovao da je poznati NFL igrač Pol Loui. Kasnije je priznao:

"Moji prijatelji su mislili da je to smešno jer sam imao oko 130 funti."

Narednih dana situacija se pogoršala - Rendi je počeo da gubi pamćenje, zbunjeno je govorio, imao paranoidne misli i često bi gubio tok misli usred rečenice. Bez obzira na sve, još je mogao da igra stoni tenis, što je istraživače fasciniralo.

Posledice najduže nesanice u istoriji

Na kraju eksperimenta, Rendi je bio iscrpljen, gotovo bezizražajan. Njegov mozak nije mogao da obradi jednostavne zadatke, a testovi su morali da budu prekinuti. Ipak, nije imao trajne posledice. Nakon eksperimenta, vratio se prirodnom ritmu spavanja kroz nekoliko uzastopnih noći REM faze.

Istraživanje je pokazalo da čak i kada osoba ne spava, određeni delovi mozga "drijemaju", omogućavajući minimalno funkcionisanje. Slični rezultati kasnije su potvrđeni i kod pacova, čime je eksperiment dobio i naučnu potvrdu.

Zašto se ovakvi eksperimenti više ne rade?

Gardnerov rekord su kasnije premašili drugi ljudi, ali Ginisova knjiga rekorda je prestala da objavljuje pokušaje zbog zabrinutosti za zdravlje učesnika. Ekstremno uskraćivanje sna može izazvati teške psihičke i fizičke poremećaje, uključujući paranoju, halucinacije, pa čak i smrtonosne ishode kod životinja.

BONUS VIDEO

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading