VAJA, POTKIVA JAJA, ČATMARE ČUVA OD NESTANKA Života Denić iz Lapova, samouki umetnik širokog spektra interesovanja
Kao svaki Lapovčanin, tako je bar po pravopisu, iako oni sebe nazivaju Lapovcima, Života je radio na Železnici kao kotlar i čuvar, a kada je ostao bez posla, imao je više vremena da se posveti svojim različitim (ne)običnim umetničko-zanatskim sklonostima, jer kako kaže, voli sve da proba.
Tako je pre desetak godina počeo da potkiva jaja.
U Lapovu je bilo potkivača konja i goveda, ali je Života prvi potkivač jaja:
- Pročitao sam negde da ima ljudi koji potkivaju jaja, ali da ih je sve manje. Čuo sam da ih u Srbiji ima dvojica i da su stariji, a da su najpoznatiji oni u Kreševu u Bosni i Hercegovini. Oni su od toga napravili biznis, prodaju ih kao suvenire. Bio sam siguran da i ja to mogu, pa sam stupio u kontakt s njima. Ali, ispostavilo se da je to strogo čuvana tajna.
Kako Života nije znao od kojeg materijala su potkovica i klinovi, morao je to da otkrije sam. Počeo je s bakrom, ali je brzo utvrdio da to nije ono pravo.
- Utvrdio sam potom da i potkovica i klinovi treba da budu od bakra. Prvo jaje nije puklo, ali ipak nije to izgledalo kako treba. Polako sam sticao iskustvo, iako se događalo da neko pukne - kaže Života.
Foto: Aleksandar Đorđević
Objašnjava da jaje prvo mora da izduva na dve rupice, ubrizga rakiju da spreči neprijatan miris, pa onda jaje mora da odstoji bar tri dana da se osuši, ali što duže to bolje, može i 15 dana. Do sada je potkovao nešto više od 20 jaja, od kokoške, cvrcana ili guske. On nijedno nije prodao. Uglavnom je poklanjao prijateljima. Ima tu izuzetno lepo urađenih, u boji ili s nekim oznakama, kao na primer sa četiri ocila. Ta jaja imaju i 12 rupica, kako bi sve oznake bile zakačene. On kod sebe ima samo nekoliko onih manje reprezentativnih i prvo koje je izašlo iz njegove „kovačke radionice“.
Života voli da pokaže da može da uradi mnogo neobičnog što rade i drugi, ali i da bude originalan, kako veli, ne voli da se ponavlja, zato je došao na jednu nesvakidašnju ideju. Sijalicu koju je izmislio jedan Srbin potkovao je, kao prvi na svetu, drugi Srbin. Glavom i bradom Života iz Lapova.
Foto: Aleksandar Đorđević
- To je mnogo teže. Više sam razbio dok sam jednu potkovao - priznaje naš sagovornik.
Alati ovog potkivača nisu čekić i nakovanj, već igle, zubarska bušilica, motorcangle i cvicangle.
Samom pojavom Života Denić pokazuje svoje istraživačke i umetničke sklonosti. Njegove skulpture od drveta, gline i kamena donele su mu status vrlo cenjenog samoukog umetnika. Na osmom Bijenalu naivne umetnosti, u Jagodini 1998. godine je nagrađen, a njegova skulptura objavljena je na naslovnoj strani kataloga.
Tu nije kraj veštinama ovog narodnog umetnika. S uspehom obnavlja stare kuće, čatmare i brvnare. Sada restaurira kuću Milice Jovanović, staru 170 godina, od blata, površine 24 kvadrata. Milica živi u Kragujevcu, ali je rođena u Lapovu i želi da sačuva kućicu za koju je vežu najlepše uspomene iz detinjstva. A Života je majstor i za to. Već je od rušenja sačuvao više kućica u Brzanu, Miloševu i Lapovu, naravno. Sada gradi i fontanu u jednom ugostiteljskom objektu, koja će imati oblik njegovog umetničkog stava.
Nema kraja njegovoj znatiželji. Istražuje minerale, bavi se sportskim ribolovom.
Piše: Predrag Parezanović
Glumac, scenarista, reditelj...
Foto: Aleksandar Đorđević
U svom bogatom umetničkom putešestviju Života Denić je stigao i do filma. Dejan Ivanović, nekadašnji kondukter na Železnici, ima Studio D, pa su njih dvojica uspešno sarađivali u tri filma „Plamen večne ljubavi“, „Poslednja stanica“ i „Kumova ženidba“. Života je bio glumac, a scenario i režija su uglavnom bili koautorski, sa ponegde više Dejanovog udela. To Životi i nije toliko važno koliko uživanje u stvaralaštvu.
BONUS VIDEO
PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)