albanka
Foto: Shutterstock/Foto: Shutterstock

Marko Milutinović iz sela Drežnik, blizu Užica, godinama je tražio ženu za brak, ali kako su godine prolazile, a žene nije bilo nigde na vidiku, odlučio je da potraži sreću u Albaniji. Iako nije bio siguran šta tačno treba da ispuni kako bi oženio Albanku, otkrio je sve detalje tog neobičnog procesa, a kako je došao do svoje izabranice, pročitajte u nastavku.

Nekoliko puta sam išao u Skadar, gledao devojke, ali nijedna me nije privukla. Pitali su me kakvu ženu tražim. Nisam tražio ženu za zabavljanje, već za brak. Imao sam 46 godina kada sam upoznao Manjolu, ali je žena koja je prevodila na albanski rekla da imam 36 godina. Na sreću, izgledam mlađe, pa su lako poverovali – priseca se Marko svog početka sa Manjolom.

Iznenađenje zbog godina

Manjola je tek nakon tri meseca života sa mnom, kada je pogledala moj pasoš, shvatila da sam rođen 1966. godine, a ne 1976. Kako je ona to otkrila, pozvala je svoju majku i rekla: „Majko, on ima 46 godina, može da mi bude otac“. Međutim, brzo je to prebolela. Godine nisu važne kada se neko dobro snađe – dodaje Marko kroz osmeh.

On navodi da su meštani, kad su saznali da se oženio Albankom, komentarisali: "Pa, zašto baš Albanka?" Iako su se priče širile po selu, ubrzo su se smirile. U manjim selima, često stariji muškarci teško nalaze ženu koja bi želela da živi na selu, pa se odlučuju za Albanku, što je, kako Marko ističe, povezano i sa običajem da se za ženidbu često plaća posrednicima.

Albanski običaji

Prvi put kada ideš u Albaniju, upoznaš devojku, a ako se zaljubiš, zakazuješ drugi susret. Kada se ponovo sretnete, dolaziš sa njenom majkom i prevodiocem, pa ti, po albanskoj tradiciji, ostaviš 50 evra ispod šolje. Taj novac uzima majka buduće mlade. Zatim ideš u grad, gde kupuješ odelo, zlatni lančić i prsten, jer je to običaj. Onda se vraćaš kući, a na kraju ideš na ručak – objašnjava Marko.

Venčanje i svadbeni običaji

Marko dalje govori o svadbenim običajima: "Na trećem susretu, venčanje se održava u restoranu, a Albanci insistiraju na tome da mladoženja kupi venčanicu za mladu. Na njihovim svadbama nema trubača i kola, kao što je to kod nas, i to im je vrlo važno."

Zašto je Manjola posebna?

Marko ističe da su Albanke jednostavne žene, koje vole isto što i Srpkinje, ali smatra da su Albanke mnogo skromnije i nisu toliko materialističke. Naglašava da im je važno da je muškarac dobar, da poštuje ženu i da ne vara. Kod njih je razvod braka sramota, te paze u čiju kuću ulaze.

Kad smo se dogovorili za venčanje, došao je njen brat da vidi gde živim. Njih ne zanima novac, ja nemam auto, idemo autobusom, i njoj to ne smeta. Mogu joj kupiti patike za 1.000 dinara, i neće se ljutiti – objašnjava Marko.

Cena „kupovine“ devojke

Cena ženidbe sa Albankom varira i kreće se od 3.000 do 5.000 evra, a kako ćeš proći zavisi od toga koliko si spreman da platiš. Marko dodaje da ima muškaraca koji su spremni da plate mnogo više, voze auto i imaju dobru kuću. Ipak, taj novac ne ide porodicama devojaka, već posrednicima koji im pomažu da nađu ženu.

Međutim, Marko napominje da ima i problema sa onima koji misle da je lako oženiti Albanku. Ova tradicija, iako neobična, nije dostupna svima, a onima koji nisu u mogućnosti da ispunjavaju albanske običaje, nije lako da pronađu ženu.

Ponekad mi se javljaju muškarci preko 60 godina, tražeći da im nađem ženu. Kome da ponudim penzionera? – zaključuje Marko.

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading