NJUTN "IZRAČUNAO" KAD ĆE SE DESITI SMAK SVETA Pre 50 godina i kompjuter potvrdio da će 2040. godine život na zemlji biće neprepoznatljiv
Foto: Freepik

Kada je Isak Njutn (1642—1727) predvideo da će do smaka sveta doći 2060. godine, možda kasnije „ali ne ranije”, koristio se neobičnim nizom matematičkih proračuna, a za izvor je koristio proročanstva iz Knjige Otkrivenja.

Da se veliki engleski naučnik, jedno od najvažnijih imena u istoriji nauke, bavio time, iznenadiće samo one koji su ovlaš upoznati s njegovim likom i delom. U izvesnom smislu, Njutnu je udaranje temelja modernoj fizici i astronomiji bilo sporedno; alhemija i rasvetljavanje hrišćanskih i biblijskih tajni bile su glavna njegova strast.

Ni danas ne manjka ljudi koji biblijskim „kodovima” pokušavaju da predvide budućnost; ali ponekad s istim ciljem naučnici koriste računare, a umesto verskih tekstova — podatke o klimatskim promenama, zagađenju, održivom razvoju, rastu populacije, iscrpljivanju resursa. Tu nema konačne bitke između dobra i zla, već samo golih činjenica o svetu.

Postoji bitna razlika u smislu između Njutnovog smaka sveta i kompjuterskih simulacija; ovi potonji se ne odnose na fizički nestanak planete ili kosmosa, već na kraj savremenog načina života, do kojeg bi došlo usled kolapsa industrije, poljoprivredne proizvodnje, lanaca snabdevanja, uopšte društvenog tkanja.

Najpoznatija simulacija tog tipa je ona koju je početkom sedamdesetih naručio Rimski klub, jedna od naomiljenijih organizacija teoretičara zavere i beskrajni izvor njihovih strahova i paranoja, osnovan 1968. u italijanskoj prestonici kao grupa od stotinak stalnih članova, sadašnjih i bivših državnika, administratora UN, naučnika, ekonomista, poslovnih ljudi, itd.

Rimski klub je tada od tima predvođenog Donelom Medouz, zatražio izradu jedne studije, s ciljem sticanja uvida u ograničenja svetskog sistema, zatim identifikacije elemenata koji utiču na dugoročno ponašanje svetskih sistema, te utvrđivanja verovatnog ishoda naših ekonomskih i industrijskih politika, s osvrtom na moguće reforme kojima bismo uspostavili održiviji način života.

Medouz i njeni saradnici (suprug Denis Medouz, Jergen Randeš i Vilijam Behrens III) odlučili su se za kompjuterski model „World3” baziran na radovima Džeja Forestera, šefa njihove katedre na Masačusetskom tehnološkom institutu (MIT) i jednog od najvažnijih naučnika sistema i računarskih inženjera u 20. veku.

Studija je leta 1971. predstavljena na međunarodnim skupovima u Moskvi i Rio de Žaneiru, a objavljena 1972. (preuzmite je besplatno sa zvaničnog sajta Rimskog kluba klikom ovde). Njen zaključak je šokirao svetsku javnost: bez suštinskih promena u potrošnji resursa, najverovatniji ishod biće iznenadno i nekontrolisano opadanje broja stanovnika i industrijskih kapaciteta.

Računar je kao godinu sloma predvideo 2040. Ona stoji vrlo blizu Njutnovoj godini, mada tome verovatno ne bi trebalo davati preveliku važnost; jer, ako su kritičari (kojih ne manjka) ove studije u pravu, onda bi kompjuter, da je postojao 1870-ih, „smak sveta” verovatno projektovao za 1940. (što bi osobi koja je živela 1940. svakako bilo realno).

Problem za pomenute kritičare je, međutim, u tome, što se mnoge predikcije iz te simulacije ostvaruju; jedna studija iz 2020. je pokazala da su najnoviji empirijski podaci, ugrubo gledano, konzistentni onima koje je predvidela simulacija iz 1972, te da će ekonomski rast dosegnuti vrhunac a onda strmoglavi pad oko 2040. godine — sem ako ne dođe do radikalnih promena.

Ruska invazija na Ukrajinu iz te perspektive je još interesantnija, jer otvara veliki broj različitih uglova gledanja. U zavisnosti od toga kakve budu godine pred nama, društveni slom, ako do njega uopšte dođe, ovaj rat bi mogao i da ubrza, ali i da odloži na neodređeno vreme.

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading