Da li za roditelje važi pravilo da što imaju više dece – to je stres veći? Logika kaže da, ali praksa često pokazuje drugačije. Ispostavlja se da je ključni „prelomni trenutak“ upravo treće dete, dok sa četvrtim pritisak počinje da popušta.

Već i jedno dete može ozbiljno da iscrpi. Sa svakim novim članom porodice obaveze se umnožavaju. Sa drugim detetom više nema odmora ni kada prvo zaspi – drugo je tada gotovo sigurno budno. Odjednom sve radite duplo, a tu je i nova dinamika među decom: ljubomora, svađe i više buke.

Kod troje dece izazovi postaju još izraženiji. Teže je pronaći adekvatan životni prostor, u šetnji ih više ne možete sve držati za ruke, a jedan od najzahtevnijih zadataka postaje ravnomerna raspodela pažnje.

Nije zato iznenađenje što porodični život sa svakim dodatnim detetom deluje sve napornije – ali samo do određene tačke. Istraživanja pokazuju da nivo stresa kod roditelja sa četvoro dece počinje da opada. To potvrđuje i anketa platforme Today’s Moms, u kojoj je 7.000 majki govorilo o svom iskustvu. Rezultat? Najveći stres prijavljuju roditelji sa troje dece.

Nema mesta za perfekcionizam

Zašto se to dešava, objašnjava američka psihijatrica Dženet Tejlor. Prema njenim rečima, sa četvoro dece pritisak opada jer jednostavno više nije moguće sve raditi savršeno. Roditelji tada lakše odbacuju očekivanja – i sopstvena i tuđa – i prestaju da teže nedostižnom idealu.

Kod četvoro dece, kako kaže, „više nema mesta za perfekcionizam“.

Zašto je sa četvoro lakše nego sa troje?

Iako zvuči paradoksalno, postoji nekoliko razloga zašto se mnogi roditelji sa četvoro dece osećaju rasterećenije:

  • Više iskustva i smirenosti – roditelje je teže iznenaditi, pa na svakodnevne izazove reaguju opuštenije.
  • Pomoć starije dece – kada stigne četvrto dete, najstarije je često već dovoljno samostalno da pomogne u kući.
  • Ravnoteža u odnosima – kod troje dece jedno često ostaje „treći višak“, dok se kod četvoro pažnja i igra prirodnije raspoređuju.

Zanimljivo je i da deca koja odrastaju uz više braće i sestara često razvijaju bolje socijalne veštine i ređe ulaze u konflikte nego jedinci ili deca iz manjih porodica.

Na kraju, iako veći broj dece nesumnjivo donosi više obaveza, čini se da donosi i veću opuštenost – jer roditelji vremenom nauče da ne mora sve biti savršeno da bi bilo dobro.