Jedan takav tračak mira pojavljuje se svake godine u onome što se često smatra najdužom komunističkom pobunom na svetu. Reč je o gerilskom sukobu na Filipinima između maoističke Nove narodne armije (NPA) i državnih snaga, koji će 2026. godine ući u svoju 57. godinu i do sada je odneo oko 60.000 života.

Ali jednom godišnje, borbe se uglavnom smiruju: obe strane polažu oružje za Božić. Ova tradicija se poštuje već dugi niz godina, datirajući najmanje od 1986. godine.

Prema podacima Instituta za istraživanje mira u Oslu (PRIO), broj sukoba u kojima učestvuju države dostigao je najviši nivo od 1946. godine krajem prošle godine. Ukupno je 2024. godine bilo aktivno 61 oružani sukob - skoro dvostruko više nego pre dvadeset godina.

Prošla godina je takođe bila četvrta najkrvavija od kraja Hladnog rata, sa manje smrtnih slučajeva u samo tri godine koje su joj prethodile. Među glavnim razlozima za ovaj porast, prema istraživačici PRIO Siri As Rustad, jesu širenje ogranaka Islamske države od 2014. godine, kao i razarajući danak ratova u Ukrajini i Gazi.

Sukobi danas, dodaje ona, traju duže nego ranije, dok su mirovne operacije i mirovni procesi u opadanju.

Krhki mirovni poredak

Iza ove promene, stručnjaci vide širi, obeshrabrujući trend: propast liberalnog poretka zasnovanog na Zapadu i multilateralnih institucija poput Ujedinjenih nacija.

Ovaj poredak, zasnovan na idejama univerzalnih ljudskih prava i demokratije, podsticao je rešavanje sporova nenasilnim sredstvima, kaže Oliver Ričmond, jedan od vodećih svetskih istraživača mira na Univerzitetu u Mančesteru.

Ali zapadni saveznici predvođeni SAD nisu uspeli da uspostave istinski pravedan globalni sistem i često su davali prioritet sopstvenim interesima, što je, kako Ričmond smatra, otvorilo vrata izazovima. Nove sile poput Kine, Turske, Rusije i zemalja Zaliva predstavljaju se kao mirotvorci, ali u tom procesu grade sopstvene sisteme dominacije.

Sukobi od Ukrajine do Sudana danas se vuku unedogled, dok spoljni akteri tolerišu – ili čak omogućavaju – nasilje u potrazi za takozvanim „mirom pobednika“.

Male pauze, velika značenja

U tako sumornom kontekstu, božićna primirja na Filipinima nude uvid u drugačiji pristup, piše britanski Skaj njuz.

Tradicija prekida neprijateljstava tokom praznika – inspirisana biblijskom porukom mira na zemlji – seže daleko u prošlost. Najpoznatiji primer dogodio se 1914. godine, kada su britanski i nemački vojnici izašli iz rovova tokom Prvog svetskog rata da zajedno proslave Božić.

Takva kratkoročna primirja retko su okončavala ratove, ali su pomogla u izgradnji dugoročnog poverenja potrebnog za postizanje trajnih mirovnih sporazuma, ističe Rustad.

Na Filipinima je postalo uobičajeno da obe strane jednostrano proglase božićno primirje bez formalnog sporazuma.

Čak je i bivši predsednik Rodrigo Duterte - poznat po svom brutalnom „ratu protiv droge“ i sada pred Međunarodnim krivičnim sudom - povremeno pozivao na božićna primirja, obećavajući Filipincima „mir i spokoj“ tokom praznika.

Motivi nisu bili sasvim altruistični. „Božićna primirja bila su dobra propaganda za obe strane“, kaže Patrisio Abinales, politički istoričar na Univerzitetu Havaji u Manoi.

„Kada oružje na neko vreme utihne, ruralne zajednice mogu mirno da proslave Božić - baš kao vladini vojnici u svojim bazama i borci NPA u gerilskim zonama.“

Izumiruća tradicija?

Božićna tradicija mira i dalje opstaje na Filipinima – ali jedva.

Ove godine, kao i 2023. godine, NPA je proglasila četvorodnevni prekid vatre koji obuhvata Božić i Novu godinu, iako vladine snage nisu uzvratile. Profesor Abinales smatra da je pobuna ozbiljno oslabljena i da postaje sve irelevantnija – što bi na kraju moglo dovesti do kraja decenijama dugog sukoba.