Svaka laž ima svoje izvorište koje je nekada lako pratiti. U slučaju „sarajevskog safarija" praćenje nastanka i razvoja laži je izuzetno lako ispratiti. 

Sve počinje 1993, kada je senzacionalistički novinar jednog italijanskog lista izmislio priču kako bogati Italijani i drugi iz Evrope dolaze privatnim avionima ili jahtama do Splita i onda odlaze kod Hrvata u Mostar gde plaćaju da iz snajperske puške ubijaju muslimane. Ta priča je izazvala veliku pažnju javnosti i vlasti u Italiji su pokrenule istražni postupak, ali se ispostavilo da je članak posledica bujne mašte autora. Nakon toga niko pominjao taj slučaj, koji je pao u zaborav.

No, sa potrebom da se izvrši pritisak na Srbiju, Republiku Srpsku i Aleksandra Vučića, krajem prošle godine odjednom se pojavljuje priča kako se navodni safari dešavao u Sarajevu i kako je čovek koji je navodno imao veliku ulogu u svemu tome bio predsednik Srbije. Prljavi posao poturanja te priče dat je na izvršenje Domagoju Margetiću, otvorenom ustaši, dokazanom lažovu i čoveku koji u Hrvatskoj nema nikakav novinarski kredibilitet. 

Margetić je priču formulisao tako da su stranci sletali na aerodrom u Beogradu i onda su prevoženi u Sarajevo gde su učestvovali u „safariju" i da je važnu ulogu u svemu tome igrao Aleksandar Vučić. Svako sa dva grama mozga odmah bi shvatio da je to laž jer je aerodrom u Beogradu bio zatvoren zbog međunarodnih sankcija uvedenih SRJ, tako da od međunarodnih letova jedino su zvaničnici stranih država i međunarodnih organizacija mogli da uđu u vazdušni prostor SRJ. Svaka ideja o tome kako su privatni avioni leteli za Srbiju i da nisu izazvali pažnju NATO je glupost. Naravno, sve to nije smetalo tajkunskim medijima u Srbiji da preuzmu celu priču i plasiraju je iz čiste mržnje prema Vučiću i da naštete Srbiji. 

Vest se proširila i širom sveta preneli su je „Dejli mejl“, „Gardijan“, britanski „Telegraf“, nemački „Bild“ i mnogi drugi mediji.

Napadu na Srbiju i Vučića priključili su se i Zukan Helez i blokaderski advokat Čedomir Stojković, sa sve tajkunskim medijima, što bi rekla izreka „od zla oca i još gore majke". Napad je bio organizovan, snažan i koncentrisan a cilj jasan, da se slomi samostalna i nezavisna politika Srbije. Čak su pronašli i fotografiju na kojoj Vučić nosi stativ za kameru i tvrdili kako je to snajper mada je bilo više nego očigledno o čemu se radi. Bio je to lažni snajper za pravu metu - predsednika Srbije Aleksandra Vučića. Znali su da ako njega sruše, Srbija će biti lak plen.

Na kraju, kada je postalo jasno da im ne ide priča u smeru u kojem su se nadali da će ići i da im nanosi više štete nego koristi, usledili su demanti i izjave kako Vučić nema veze sa svim tim, a i da cela priča o navodnom „sarajevskom safariju“ verovatno nije tačna. Ovo verovatno da sačuvaju obraz jer nikakvih dokaza nikada nije ni bilo.

Predsednik Vučić je nakon tog demantija komentarisao ceo slučaj.

- Šta meni vredi njihovo priznanje da je sve laž. I vi ste pokušali u pitanju da kažete da je to sve laž. I kada to na takav način kažete, ja sebi postavim pitanje koliko ljudi će da poveruje u to, ali će da kaže sebi možda nema nikakvih dokaza. Toliko je to sumanuto i blesavo sve. Taj Đajić je rekao da sam ubijao decu u majčinim rukama. Kada je potrebno da vam zlikovci sude i da govore o vama da niste čovek, onda ne prezaju ni od čega. Sprdali su se s onim stativom od kamere, pogledajte dobro snimak. Lagali su sve vreme. Gonili su me tamo zvanično, kao i za Srebrenicu, pa su odustali od toga - rekao je on.

Potom je najavio i velike tužbe protiv stranih medija koji su pisali laži.

- Ja nikada nisam tužio nikoga u ovoj zemlji, iako sam mogao pet miliona tužbi da podnesem i neću ni sada, ni protiv ovih Šolakovih medija. Ali ovi što imaju mnogo para, „Dejli mejl“, „Gardijan“, angažovaću najbolje advokate, najskuplje svetske advokate, koliko naplatite, uzmete procenat, ostatak ću da podelim nekoj deci negde, možda i nekoj ustanovi, crkvi, manastir da obnovimo jer verujem da mogu da im uzmem milione za ovo - rekao je tada šef države.