Biser srpskog fudbala IZ REDAKCIJE ALO! poručio: Milan mora da zove dvaput!
Alo/Masanori Jošida

 

Poštar uvek zvoni dvaput, znamo, naslov je čuvenog filma. Moraće i Milan, ukoliko zaista bude želeo Nikšu Delibašića u svom domu.

Na Džeksonovom putu

Nadareni špic ne zaboravlja početke u rodnom gradu i ljude zaslužne za brušenje njegovog talenta.
- Prve fudbalske korake, u Trepči, naučio sam kod Igora Uljarevića. Hvala i profesoru Šerifu Krivošiću, kondicionom treneru, koji je tri godine radio sa mnom. Hvala i Milošu Krasiću (u Mitrovici znanom kao Džekson), koji me takođe podržava i savetuje kad se vidimo. Voleo bih da imam karijeru kao on.

 

Biser srpskog fudbala IZ REDAKCIJE ALO! poručio: Milan mora da zove dvaput!

Alo!/Masanori Jošida

 

I pre tog odlaska u beli svet, da li baš u Italiju ili možda Španiju, Englesku (te tri lige preferira), i dosadašnja karijera 15-godišnjaka iz Kosovske Mitrovice je za priču. Filmsku. Od prvih fudbalskih koraka u Trepči iz rodnog grada, do terorisanja golmana u svim mlađim kategorijama i igranja protiv generacijski starijih od sebe.
- Putovali smo iz Mitrovice od 2015. četiri godine. Nikša je dole išao u školu od ponedeljka do četvrtka, ovde dolazio na treninge od četvrtka do nedelje. U jednom smeru 350 kilometara puta - pojašnjava Danilo Delibašić, glava porodice, prilikom posete redakciji Alo! zajedno sa sinom, sada kadetom Čukaričkog.
Nikša se odmah nadovezuje:
- To je bila žrtva, ovo je sad nagrada. Imao sam cilj pred sobom i sada sam srećan zbog svega što mi se dešava.

Kapiten u reprezentaciji

U reprezentaciji mlađih kadeta kod selektora Aleksandra Lukovića, od koga, kaže, ima veliku podršku, Delibašić nosi kapitensku traku, a za stariju generaciju, koju vodi Radovan Krivokapić, igra po pozivu.

A desilo mu se, između ostalog, da nedavno debituje za omladince Čuke. U konkurenciji, dakle, momaka s 19 godina, a on je rođen 2. februara 2006.

- Kako je to bilo? Uh, nezaboravno. Gubili smo od Vojvodine na svom terenu 1:2, ušao sam u 80. minutu, dao gol u 83. i namestio u 90! Doprineo sam ekipi u važnoj utakmici, derbiju kola. Borio sam se s tri godine starijim od sebe. I verujem, opravdao poverenje dato od trenera Pavla Delibašića.
Delibašića? Da, rod su, ali kako veli Nikša, protekcije nema. Naprotiv, Pavle ga samo motiviše da i dalje trese mreže.
- Pavle drži rekord po broju golova za omladince u jednoj sezoni, 58 - podseća Nikša na učinak strica u Zvezdinom podmlatku, a on sam se diči rekordom iz petlića - 64 pogotka u sezoni!
Biser srpskog fudbala IZ REDAKCIJE ALO! poručio: Milan mora da zove dvaput!

Alo!/Masanori Jošida

 

Cepao je mreže i kasnije u dresu Čuke, kao pionir, mlađi kadet... Uglavnom ubitačnom levicom. Šut njome usavršava uz svog trenera u sadašnjoj kadetskoj ekipi „brđana“ Momira Milete, nekad fudbalera majstorske leve.
- Mnogo mi pomaže, znamo da ostanemo i posle treninga i vežbamo. Zahvalan sam mu i na tome i na nesebičnoj podršci koju osećam.

Devojke, čekajte

Delibašić ne beži od pitanja o njegovom ljubavnom životu, samo kratko kaže da je rano...
- Biće vremena za devojke, posvećen sam fudbalu. Trening ujutro, škola, pa trening uveče, odmor - moj uobičajeni dan u Beogradu.
Roditelji i sestra mu, dabome, i dalje dolaze, bodre na utakmicama, a on u Mitrovicu ide sve ređe, veli, jednom u mesec, dva.

Uleće (ne klizećim, naravno) tata Danilo, da pohvali i ostale zaslužne na Brdu:
- Direktor Matijašević i gazda kluba Gale Obradović su nas dočekali raširenih ruku, dali nam punu podršku, finansijsku i svaku drugu. Dočekali smo i da Nikša dobije profesionalni ugovor.

Biser srpskog fudbala IZ REDAKCIJE ALO! poručio: Milan mora da zove dvaput!

Alo!/Masanori Jošida

 

Znači, sledeći korak je debi za seniore. Kod legende srpskog fudbala Saše Ilića.
- Dosadašnja žrtva se, ponavljam, isplatila, ali ne stajem. Sad se borim da zaigram za prvi tim. Nisam se upoznao sa Saletom. Da, znam da se njegov sin isto zove Nikša. Baš bi bilo lepo da i zbog toga debitujem pod njegovom komandom.

Gledao ga i Ajaks

Nikša je već govorio da su mu najdraži golovi protiv Zvezde, kluba za koji navija i za koji, kaže sad, možda zaigra.

- Bio sam na razgovoru i u Zvezdi i u Partizanu. Na tome smo stali jer je mom sinu zasad najbolje u Čukaričkom - dodaje stasiti Danilo Delibašić, i otkriva da su Nikšu gledali Salcburg i Ajaks.

A onda, dalje, jednog dana u Čelsi (omiljeni mu klub), Barselonu (takođe mu draga), italijanski fudbal...
- Cilj je naravno inostranstvo, ali kad za to dođe vreme. Sad mi je dobro u Čukaričkom. Nisam otišao u Italiju, zvali su me Milan i Atalanta, s 15 godina, što ne znači da neću sa 17 ili 18. Ako ponovu pozovu.
Hoće, sumnje nema. Karijera Nikše Delibašića je već sad scenario za filmsku priču. Blokbaster tek sledi...

Za više sportskih informacija, zapratite našu Fejsbuk stranicu.

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading