SA 27 GODINA IZBUŠILA SAMA SEBI LOBANJU Grofica pola veka kasnije kaže da bi opet uradila isto, evo zbog čega
Foto: Youtube/Printscreen

Činjenica je da se mnogo toga s vremenom promenilo, bilo da govorimo o sferi nauke, kulture ili medicine. Iako smo daleko od korišćenja LSD-a ili MDMA kao aspirina, budućnost gde će psihodelici biti dopušteni za lečenje je svakako zamisliva.

Ovo je priča o Amandi Filding, osnivaču Bekli fondacije i jedne od prvih žena ikada, koja se istakla u sferi eksperimentalne medicine u nastojanju da se izuče psihodelici i njihova "veća" svrha. Ona je reformator u pogledu politike i pogleda na eksperimentalne supstance u Engleskoj i žena sa izuzetno neobičnom životnom pričom.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by @cycladic_abstactions

Ali pre svega ovoga, vratimo se na decembar 1970. godine kada je jednog nedeljnog popodneva, Amanda Filding, reformatorka zakona o drogama u Engleskoj, zubarskom bušilicom izbušila rupu u svojoj glavi.

Tada je imala 27 godina i snimila je sebe kako koristi zubarsku bušilicu da prođe kroz tri sloja kosti do mozga, za koji je rekla da je "mekan kao puding", u pokušaju da poveća protok krvi u tom području i navodno stvori više energije i svesti.

Nakon toga se sasvim normalno okupala i večerala odrezak, a slika snimljena kasnije te večeri 1970. godine pokazuje da je umotana u ogrtač, s maramom na glavi uz nju njen odani ljubimac golub Brdie, koji joj sedi na ramenu, potpuno hladan i staložen.

Ono što je neverovatno u celoj ovoj priči, između ostalog, je i to da su neki ljudi u to vreme zaista smatrali da je drevna praksa bušenja lobanje legitimna medicinska procedura.

Amanda je prvi susret sa halucinogenim drogama imala kada joj je bilo dvadeset i dve godine, a to iskustvo je bilo traumatično. Naime, popila je kafu u kojoj je bio sipan LSD, nakon toga joj je bilo potrebno nekoliko meseci da se oporavi.

Međutim, njena fascinacija tim iskustvom usmerila je Amandu da provede narednih 50 i više godina svog života lično eksperimentišući sa psihodelicima i lobirajući za proširenje i istraživanja njihove terapeutske upotrebe.

Čineći to, privukla je pažnju mnogih uglednih naučnika, uključujući neuronaučnika sa Oksforda, profesora Kolina Blejkmora i njegovog kolege sa Kembridža, profesora Trevora Robinsa.

Preko svoje Bekli fondacije, Lejdi Filding je takođe radila sa brojnim prestižnim institucijama, uključujući Imperial College London, UCL i King's College London na daljem istraživanju potencijala psihodeličnih lekova.

Od 1990-ih godina, sve veći broj legitimnih studija pokazuje da halucinogene supstance mogu da pomocgnu u lečenju depresije i drugih mentalnih bolesti, a klinička ispitivanja koja su koristila male količine ovih jedinjenja u lekovima pomogla su nekim pacijentima da prevaziđu traumu iz prošlosti i uobičajene negativne misaone obrasce.

Za Amandu, koja sada ima 78 godina, predstavlja pravi vrhunac to što je deo farmakološkog istraživanja.

Oseća da je došao njen trenutak i da prikuplja brojne titule, pored onih koje je dobila u nasleđe, s obzirom na njeno plemenito poreklo, uključujući "Kraljicu svesti", kako je nazvao časopis Njusajens.

Amanda Filding je, takođe, provela decenije istražujući "misticizam", a njen otac, Bejzl, praunuk 7. grofa od Denbija i markiza od Bata, bio je hipik i protiv establišmenta, i neuspešan umetnik, a njena majka, pobožna katolkinja koja je verovala da njena ćerka treba da živi kod kuće dok se ne uda.

Ovo je priča o Amandi Filding, osnivaču Bekli fondacije i jedne od prvih žena ikada, koja se istakla u sferi eksperimentalne medicine u nastojanju da se izuče psihodelici i njihova "veća" svrha. Ona je reformator u pogledu politike i pogleda na eksperimentalne supstance u Engleskoj i žena sa izuzetno neobičnom životnom pričom.

Ali pre svega ovoga, vratimo se na decembar 1970. godine kada je jednog nedeljnog popodneva, Amanda Filding, reformatorka zakona o drogama u Engleskoj, zubarskom bušilicom izbušila rupu u svojoj glavi.

Tada je imala 27 godina i snimila je sebe kako koristi zubarsku bušilicu da prođe kroz tri sloja kosti do mozga, za koji je rekla da je "mekan kao puding", u pokušaju da poveća protok krvi u tom području i navodno stvori više energije i svesti.

Nakon toga se sasvim normalno okupala i večerala odrezak, a slika snimljena kasnije te večeri 1970. godine pokazuje da je umotana u ogrtač, s maramom na glavi uz nju njen odani ljubimac golub Brdie, koji joj sedi na ramenu, potpuno hladan i staložen.

Ono što je neverovatno u celoj ovoj priči, između ostalog, je i to da su neki ljudi u to vreme zaista smatrali da je drevna praksa bušenja lobanje legitimna medicinska procedura.

Amanda je prvi susret sa halucinogenim drogama imala kada joj je bilo dvadeset i dve godine, a to iskustvo je bilo traumatično. Naime, popila je kafu u kojoj je bio sipan LSD, nakon toga joj je bilo potrebno nekoliko meseci da se oporavi.

Međutim, njena fascinacija tim iskustvom usmerila je Amandu da provede narednih 50 i više godina svog života lično eksperimentišući sa psihodelicima i lobirajući za proširenje i istraživanja njihove terapeutske upotrebe.

Čineći to, privukla je pažnju mnogih uglednih naučnika, uključujući neuronaučnika sa Oksforda, profesora Kolina Blejkmora i njegovog kolege sa Kembridža, profesora Trevora Robinsa.

Preko svoje Bekli fondacije, Lejdi Filding je takođe radila sa brojnim prestižnim institucijama, uključujući Imperial College London, UCL i King's College London na daljem istraživanju potencijala psihodeličnih lekova.

Od 1990-ih godina, sve veći broj legitimnih studija pokazuje da halucinogene supstance mogu da pomocgnu u lečenju depresije i drugih mentalnih bolesti, a klinička ispitivanja koja su koristila male količine ovih jedinjenja u lekovima pomogla su nekim pacijentima da prevaziđu traumu iz prošlosti i uobičajene negativne misaone obrasce.

Za Amandu, koja sada ima 78 godina, predstavlja pravi vrhunac to što je deo farmakološkog istraživanja.

Oseća da je došao njen trenutak i da prikuplja brojne titule, pored onih koje je dobila u nasleđe, s obzirom na njeno plemenito poreklo, uključujući "Kraljicu svesti", kako je nazvao časopis Njusajens.

Amanda Filding je, takođe, provela decenije istražujući "misticizam", a njen otac, Bejzl, praunuk 7. grofa od Denbija i markiza od Bata, bio je hipik i protiv establišmenta, i neuspešan umetnik, a njena majka, pobožna katolkinja koja je verovala da njena ćerka treba da živi kod kuće dok se ne uda.

Njeno detinjstvo je bilo bizarna mešavina siromaštva i privilegija.

"Novac bi nestao, tako da ne bismo imali ni grejanje, ni toplu vodu, ni benzin", rekla je ona.

Amanda je izuzetno bliska sa svojim sinovima, a o tome svedoči i činjenica da putuje sa njima na festival Brning Men, koji predstavlja utopiju hedonista sa psihodeličnim pogonom u pustinji Nevade, gde nije dozvoljen novac i na kojoj se nalaze kupole sa orgijama.

"Moja majka je provela decenije boreći se protiv društvene stigme i regulatornih prepreka kako bi osvetlila nauku i medicinski potencijal psihodeličnih jedinjenja. Ovi lekovi više ne mogu da se ignorišu". rekao je Amandin sin, prenosi MailOnline.

Činjenica je da sve više mejnstrim istraživači veruju da male "mikro" doze ovih psihodelika – koje nisu dovoljne da se pacijent oseća "naduvano" ili da halucinira, mogu da budu efikasne u lečenju depresije i drugih stanja.

A Amanda je ponosna što je jedan od pionira kada je u pitanju istraživanje ovog polja, o čemu svedoče i brojne knjige, studije i drugi vidovi aktivizma koje preduzima zarad popularizacije i istraživanja ekperimentalnih lekova.

"Novac bi nestao, tako da ne bismo imali ni grejanje, ni toplu vodu, ni benzin", rekla je ona.

Amanda je izuzetno bliska sa svojim sinovima, a o tome svedoči i činjenica da putuje sa njima na festival Brning Men, koji predstavlja utopiju hedonista sa psihodeličnim pogonom u pustinji Nevade, gde nije dozvoljen novac i na kojoj se nalaze kupole sa orgijama.

"Moja majka je provela decenije boreći se protiv društvene stigme i regulatornih prepreka kako bi osvetlila nauku i medicinski potencijal psihodeličnih jedinjenja. Ovi lekovi više ne mogu da se ignorišu". rekao je Amandin sin, prenosi MailOnline.

Činjenica je da sve više mejnstrim istraživači veruju da male "mikro" doze ovih psihodelika – koje nisu dovoljne da se pacijent oseća "naduvano" ili da halucinira, mogu da budu efikasne u lečenju depresije i drugih stanja.

A Amanda je ponosna što je jedan od pionira kada je u pitanju istraživanje ovog polja, o čemu svedoče i brojne knjige, studije i drugi vidovi aktivizma koje preduzima zarad popularizacije i istraživanja ekperimentalnih lekova.

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading