U mnogim porodicama odnos između svekrve i snaje može biti izvor napetosti, naročito kada su uključena mala deca i svakodnevna logistika oko posla i čuvanja. Kada se uloge ne definišu jasno, dobra namera lako može prerasti u zamor, nezadovoljstvo i tihe sukobe koji utiču na celu porodicu.

Upravo takvu dilemu podelila je jedna čitateljka iz Hrvatske, obraćajući se kolumnistkinji i životnoj savetnici Kseniji Habunek. U pismu je opisala situaciju u kojoj već duže vreme preuzima brigu o unuku, dok joj je sin često odsutan zbog poslovnih putovanja.

Kako navodi, iako je rado pristala da pomogne, s vremenom ima osećaj da se njena spremnost da uskoči podrazumeva, dok umor i nezadovoljstvo postaju sve izraženiji.

„Često ostaje u gradu posle posla“

„Već dugo u sebi nosim nezadovoljstvo, ali se plašim da išta kažem kako ne bih ugrozila odnos sa sinom i unukom“, započinje ona. „Sin zbog posla često putuje i po nekoliko dana u nedelji, a ponekad ga zbog obaveza u inostranstvu gotovo i nema kod kuće. Brine me njegov umor, ali još više me muči ponašanje snaje.“

Navodi da su u braku osam godina i da imaju dvogodišnjeg sina. Snaja radi do 17 časova, a ona se obavezala da čuva dete do treće godine. Međutim, umesto da po dete dolazi odmah nakon posla, snaja, kako tvrdi, često produži u grad.

„Nemam problem s tim da se povremeno vidi s prijateljicama ili ode u kupovinu, ali imam utisak da je to postalo pravilo, a ne izuzetak“, piše ona.

„Dolazi kada sam već iscrpljena“

Posebno ju je pogodila situacija kada je snaja po dete došla tek oko 22 časa, bez izvinjenja i sa osmehom, kao da je to sasvim uobičajeno. „Najčešće dolazi između sedam i osam uveče, kada sam već na ivici snage. Osećam se iscrpljeno i smatram da je to nepošteno prema meni, ali i prema detetu.“

Ipak, naglašava da je snaja dobra majka — dete je uvek uredno, sito i raspoloženo. Njena briga je, kaže, da učestalo odsustvo ne postane navika koja bi kasnije mogla imati negativne posledice.

Na kraju pisma postavlja ključno pitanje: da li o svemu treba da razgovara sa sinom, s obzirom na to da snaja teško prihvata kritiku i lako se uvredi.

Savet: postavite jasne granice

U odgovoru, savetnica Ksenija Habunek ističe da je fokus potrebno preusmeriti sa ponašanja snaje na lične granice.

„Ako ste pristali da čuvate unuka, to je velika pomoć, ali i pomoć ima svoje granice. Umor i nezadovoljstvo neće nestati ako se o njima ćuti“, navodi ona.

Prema njenim rečima, važno je jasno i smireno reći šta možete, a šta ne. Ako je dolazak po dete u kasnim večernjim satima previše naporan, to treba otvoreno reći i predložiti realniji termin.

Savetnica upozorava da uključivanje sina u konflikt može dodatno zakomplikovati odnose i stvoriti nove tenzije. „Ako snaja zaista jeste dobra majka, pitanje je da li će razgovor sa sinom rešiti problem ili ga samo produbiti.“

Kao krajnju opciju, savetuje razmatranje alternativnih rešenja poput dadilje ili vrtića, ukoliko se dogovorene granice ne budu poštovale.