Crnina
Foto: Shutterstock/Foto: Shutterstock

 Iako ga, kako kaže, ovakve scene više ne iznenađuju, ono što je video tog dana ostavilo je snažan utisak.

U Srbiji i regionu sahrane nisu samo čin oproštaja. One sa sobom nose brojne tradicije, pravila i „valja se“ trenutke koji se prenose generacijama. Porodice, u najvećem bolu zbog gubitka voljene osobe, često slepo prate običaje, ne preispitujući njihovo značenje.

Otac Predrag je opisao prizor koji ga je posebno pogodio:

„Tu gde sam sedeo, baba sedi na čelu, što je umrla. Njoj stavili stolicu, ja sedim sa desne strane. Kažem: 'Za koga je ovo?' Kažu: 'To je za babu.' Sveštenika nisu stavili na čelo, nego garderobu pokojne babe. Ajde, neka to bude, ali neka se tu završi sve.“

Najdramatičniji deo, kako otac Predrag ističe, bio je kada su članovi porodice servirali sarmu pokojnoj osobi:

„Kad su krenule sarme, oni sarmu babi u tanjir i tako redom. Kažem: 'Dok baba ne pojede sarmu, nećemo ići nigde.' Oni me gledaju kao da sam blesav. Pitam se, zašto izvodite cirkus? Vi se rugate upokojenima.“

Ova iskrena priča izazvala je veliku pažnju na mrežama i lavinu komentara. Dok su neki podržali njegovu kritiku, drugi su pokušali da objasne emotivni značaj ovih običaja.

Jedna korisnica je komentarisala:

„Ti običaji se prenose sa kolena na koleno. Porodici je teško u trenutku gubitka da ne uradi sve što smatraju da treba za svog umrlog.“

Druga je dodala:

„Meni je preminuo suprug i bilo je teško. Slika i odelo pored mene, hrana namenjena pokojniku – sve to nastaje iz velike tuge. Oni koji se smeju nisu doživeli tu tugu.“

Ova priča otkriva koliko tradicija može biti snažna, ali i koliko ponekad izaziva nevericu i kritike, čak i među onima koji svakodnevno prisustvuju religijskim običajima.

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Tagovi

Komentari (0)

Loading