Nedaleko od lokalnog groblja u selu Paklenje kod Baljevca na Ibru (opština Raška), arheolozi Narodnog muzeja u Kraljevu otkrili su ostatke neobične i u ovom kraju jedinstvene crkve, potpuno ukopane u zemlju , o čijem postojanju doskora ništa nisu znali ni meštani Paklenja, niti arheolozi koji su istraživali ovaj deo doline Ibra.
Nakon rekonstrukcije koja je trajala ravno 10 godina, s povremenim prekidima, krajnje neobična podzemna crkva je obnovljena.
Njena istorija je i dalje prilično nepoznata, a i sam način otkrivanja ove simpatične bogomolje bio je neobičan.
- Tokom 2013. godine, kada smo istraživali crkvu u obližnjem selu Jarando, obišli smo i ovu crkvu, na koju su nam ukazali meštani. Zidovi crkve se nalaze kompletno pod zemljom, a samo je svod, krov crkve iznad zemlje - rekla je Tatijana Mihailović iz Narodnog muzeja u Kraljevu, koji je rukovodio ovim radovima.
Zbog godina nekorišćenja, unutrašnjost crkve bila je doskoro popunjena zemljom i raznim rastinjem koje se nakupilo do visine krova, pa se svetinja nije ni videla.
- Zbog takvog izgleda nazvana je nevidljivom crkvom. Kada smo je u toku jednog dana očistili od tog mekog rastinja, videli smo kompletnu osnovu jednobrodne crkve s polukružnom apsidom. U godinama koje su usledile, očistili smo i izvan zidova crkve i otkrili nekropolu - groblje koje potiče iz perioda od 15. do 17. veka.
Prema rečima Tatijane Mihailović, s obzirom na to da je napravljena tako da bude sakrivena u zemlji, crkva verovatno spada u početak turske okupacije, kada je bilo zabranjeno podizati nove crkve, odnosno u drugu polovinu 15. veka.
- Ona je najverovatnije bila zarušena nedugo pošto je napravljena i zaravnjena zemljom, tako da su ti kasniji grobovi koje smo pronašli bili već preko nje postavljeni.
Kasnije, tokom 19. veka seljaci su je otkrili, ali pošto nije iz njihovog perioda, već je bilo zaboravljeno kome je posvećena, tako da se ni danas ne zna koji je svetac zaštitnik uspeo da je sačuva od svega što je pod zemljom preživela.
Prethodnih godina rekonstrukcija je odrađena profesionalno, obnovljena je opeka i ostali materijal koji je originalno upotrebljavan još tada, pre nešto više od pet vekova.
Zahvaljujući tome, imamo priliku da obiđemo bogomolju bogate i zanimljive istorije, s autentičnim spomenicima i grobovima iz perioda 15, 16. i 17. veka.
Podsetimo, u vreme turske okupacije svako propovedanje hrišćanske vere bilo je problematično, a podizanje novih crkava je bilo zabranjeno. Ovakav vid podizanja „nevidljivih“ bogomolja bio je jedini način da pravoslavci podignu novi objekat, kako bi mogli da se okupljaju i neprimećeni od Turaka ispovedaju svoju veru.
Na teritoriji Srbije je verovatno bilo više ovakvih crkava koje su nastale pre obnove Pećke patrijaršije.
- Zasada smo analogiju s ovom crkvom našli samo u Manastiru Svete Trojice u Pljevljima, u kojoj postoji crkva pod zemljom posvećena svetim arhangelima, koja ima očuvano freskoslikarstvo. Tu se u crkvu ulazi šahtom koji je izvan zemlje i kroz koji se silazi.
Ove crkve su vrlo retke, jer je to zahtevalo i određenu veću smelost, hrabrost, otpor Turcima, verovatno i kaznu koju su oni koji podignu crkvu mogli da snose. Ipak, očigledno da su na ovim prostorima živeli oni kojima je vera bila veoma bitna.
Piše: M. J. Mačužić
BONUS VIDEO
Komentari (0)