Evropska unija mogla bi se suočiti sa novim talasom krađa automobila, a u središtu cele priče nalazi se inicijativa iz Rusije koja bi mogla potpuno promeniti pravila igre. Kako prenosi Deutsche Welle, u Moskvi se razmatra zakon koji bi omogućio da vozila ukradena u zemljama EU budu registrovana kao legalna unutar Rusije.

U praksi, to bi značilo da automobil nestao sa ulice u Berlinu ili Parizu može završiti u Rusiji i dobiti potpuno urednu dokumentaciju, bez obzira na to što je prijavljen kao ukraden. Predlog je, prema navodima, pripremilo rusko Ministarstvo unutrašnjih poslova po nalogu predsednika Vladimira Putina, a obrazložen je potrebom zaštite vlasnika vozila koja su „evidentirana kao tražena na inicijativu neprijateljskih država“.

Ova formulacija nosi posebnu političku težinu. Naime, vozilo koje je ukradeno i prijavljeno u međunarodnim bazama podataka, poput Interpola, Rusija bi mogla da tretira ne kao predmet kriminala, već kao deo političkog spora. Drugim rečima, oznaka „ukradeno“ tumačila bi se kao politički motivisana odluka „neprijateljskih država“, a ne kao činjenica iz domena krivičnog prava.

 

Tako se otvara svojevrsna pravna rupa – ukoliko automobil iz bilo koje zemlje koju Rusija smatra „neprijateljskom“ završi na njenoj teritoriji, mogao bi biti registrovan bez problema. Lista tih država obuhvata veliki broj zapadnih zemalja, uključujući SAD, Veliku Britaniju, Kanadu, kao i većinu članica Evropske unije.

Ovakav pristup uklapa se u širi geopolitički kontekst. Označavanjem zapadnih država kao protivnika i predstavljanjem njihovih policijskih evidencija kao političkih alata, Moskva dobija osnov da ignoriše međunarodne prijave krađe. Time bi, praktično, ukradeni automobil mogao da postane „žrtva geopolitike“, a ne predmet krivičnog dela.

Sa druge strane, ruske vlasti navode i konkretne razloge za ovakav potez. Tvrde da pojedine zemlje EU, pre svega Nemačka, odbijaju da odgovore na zahteve Moskve u vezi sa vozilima koja se vode kao ukradena. Prema njihovim podacima, Berlin je tokom 2026. godine ignorisao ili odbio da dostavi informacije za više od 120 takvih slučajeva.

Nemačka, međutim, otvoreno priznaje da nema razmene informacija sa Rusijom u ovoj oblasti. Razlog za to leži u političkim odnosima – nakon početka rata u Ukrajini, većina saradnje u oblasti sprovođenja zakona između EU i Rusije je obustavljena. Deljenje podataka o ukradenim vozilima smatra se delom šire politike izolacije Moskve.

Dodatni razlog za oprez jeste bojazan da bi Rusija mogla da iskoristi takvu saradnju za legalizaciju ukradene imovine ili čak za opravdavanje zaplene vozila na okupiranim teritorijama. Zbog toga evropske države smatraju da se pitanje kriminala ne može odvojiti od političkog konteksta.

Istovremeno, statistika pokazuje razmere problema. Samo u Nemačkoj je tokom 2024. godine ukradeno više od 30.000 vozila, a rešeno je manje od trećine slučajeva. U takvim okolnostima, mogućnost da postoji veliko tržište koje bi prihvatilo sporna vozila dodatno zabrinjava stručnjake.

Predstavnici policijskih sindikata u Nemačkoj upozoravaju da bi ovakav zakon mogao da podstakne organizovani kriminal. Krađa automobila već funkcioniše kao dobro uhodan međunarodni biznis – vozila se često kradu po narudžbini, brzo prebacuju preko granica i završavaju na tržištima gde ih je gotovo nemoguće vratiti vlasnicima.

Uz to, pominje se i mogućnost zloupotreba kroz prevare sa osiguranjem. Postoji sumnja da bi pojedinci mogli da prodaju automobil u Rusiji, a zatim prijave krađu u EU i naplate osiguranje, čime bi ostvarili dvostruku dobit. Ipak, nemačka osiguravajuća udruženja navode da nemaju dokaze da se takve šeme masovno koriste.

Na kraju, čitava situacija otvara niz pitanja – da li je reč o pravnom rešenju ili političkom manevru, i kakve će posledice imati po bezbednost i tržište u Evropi. Jasno je jedino da se granice između kriminala i geopolitike sve više brišu, a da bi novi zakon mogao dodatno zakomplikovati već složenu situaciju.