DO KADA TREBA DA GORI SVEĆA I ŠTA SE NOSI NA GROBLJE Sutra su letnje Zadušnice, a ovi narodni običaji poštuju se stotinama godina

Duhovske zadušnice, poznate i kao letnje zadušnice, obeležavaju se u subotu pred praznik Svete Trojice (Duhovi) i predstavljaju jedan od četiri glavna dana u godini kada se pravoslavni vernici sećaju svojih pokojnika.
Na dan Duhovskih zadušnica, u svim pravoslavnim hramovima služi se sveta liturgija, nakon koje se čita parastos – molitva za sve umrle „od veka do veka“. Sveštenici potom izlaze među narod i obavljaju pojedinačne parastose za duše upokojenih, moleći se da im Gospod podari večni mir i oprost grehova.
Običaji i verovanja
U skladu s vekovnom tradicijom, obilazak groblja se na ovaj dan smatra obavezom svakog pravoslavnog hrišćanina. Ukoliko neko nije u mogućnosti da ode na grob, sveću može zapaliti i u crkvi.
Na grobovima se pale sveće, donosi cveće, a ponegde se i dalje iznosi hrana – iako Srpska pravoslavna crkva poziva vernike da se umesto toga opredele za molitvu i pomoć siromašnima, bolesnima i prognanima.
Zadušnice u narodnoj tradiciji
Duhovske zadušnice imaju duboke korene u srpskoj tradiciji – pominju se još u crkvenim knjigama iz 12. veka. Mnogi krajevi Srbije čuvaju posebne običaje vezane za ovaj dan:
U vranjskom kraju, postoji običaj da se za pokojne pije voda iz posebno kupljenog bakarnog kotla.
U istočnoj Srbiji, veruje se da sveća upaljena na zadušnice treba da gori do sledećih, jer ako se ne upali – pokojnik će godinu dana biti „u mraku“.
Takođe, u istim krajevima postoji zabrana rada sa vunom, a makaze se ne otvaraju, verujući da će time i „vučje čeljusti“ ostati zatvorene.
PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI
Komentari (0)