muškarac plače
Foto: Shutterstock/Foto: Shutterstock

Mnogi roditelji teže da svom potomstvu obezbede sve što žele, verujući da će im to obezbediti srećniji i uspešniji život. Međutim, ovakav pristup može imati suprotan efekat.

Kada se deca previše maze i paze, razvijaju mentalitet koji ih uči da smatraju da imaju pravo na sve. Ovaj način razmišljanja može dovesti do ignorisanja napora roditelja, stvarajući osećaj da su sve kućne obaveze ispod njihovog nivoa.

Ipak, za jednog mladića nije bilo kasno da shvati važnost rada i posvećenosti.

On je želeo da radi, pa je aplicirao za poziciju u velikoj kompaniji. Prošao je prvi intervju, ali mu je zatražen još jedan sastanak sa direktorom radi finalizacije posla. Direktor je pregledao njegov izvanredan CV, a zatim ga upitao:

Da li ste primali školarinu za vreme školovanja?

Mladić je odgovorio "Ne".

Zatim su ga pitali da li mu je otac plaćao studije, na što je odgovorio da jeste. Kada su ga upitali gde mu otac radi, mladić je odgovorio da je kovač.

KOVAČ

Foto: Shutterstock

 

 

Direktor ga je zamolio da pokaže svoje ruke. Mladić je pokazao mekane i nežne ruke.

Da li ste ikada pomagali roditeljima u njihovom poslu? - upitao je direktor.

Mladić je odgovorio:

Nikada. Moji roditelji su želeli da učim i čitam knjige. Moj otac je mnogo bolji u svom poslu nego ja.

Direktor je tada rekao:

Imam jedan zahtev za vas: Kada se vratite kući, operite ruke svog oca i sutra se ponovo vratite kod mene.

Iako je mladić bio siguran da ima dobre šanse za posao, bio je zbunjen zahtevom. Kada je došao kući, pitao je svog oca može li mu oprati ruke. Otac se iznenadio, ali je prihvatio.

Dok je prao očeve ruke, mladić je primetio da su ruke njegovog oca naborane, pune ožiljaka i umazane crnom mašću koju je bilo teško skinuti. Modrice su bile bolne, a ruke su drhtale pod njegovim dodirom.

Tada je shvatio koliko je njegov otac radio da bi mu omogućio školovanje.

Nakon toga, mladić je očistio očeve ruke i radionicu. Te noći su razgovarali do kasno, a sutradan se mladić vratio kod direktora. Direktor je primetio suze u njegovim očima i upitao ga:

Šta ste uradili i naučili juče?

Mladić je odgovorio:

Oprao sam očeve ruke, a zatim sam mu očistio radionicu. Shvatio sam koliko je moj otac naporno radio za moje školovanje. Sada razumem koliko je važno pomagati porodici i ceniti njihov trud.

Direktor je odgovorio:

To je upravo ono što tražim kod svojih radnika. Želim da zaposlim osobu koja zna da ceni pomoć drugih i koja ne stavlja novac na prvo mesto. Primljeni ste.

Ova priča nas podseća na značaj učenja dece vrednosti rada i odgovornosti. Umesto da im obezbedimo sve na dlanu, roditelji bi trebalo da ih podstiču da učestvuju u kućnim poslovima.

Aktivnosti poput ribanja poda ili farbanja zida možda deluju kao obične, ali zapravo pružaju dragoceno iskustvo koje pomaže deci da shvate koliko truda je potrebno da se održava dom. Na taj način roditelji pomažu u izgradnji karaktera i radne etike svoje dece.

BONUS VIDEO

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading