Bizarni saveti iz 19. veka o vaspitanju dece: Ne može da čitaš, izbegavaj voće i grickaj suv hleb, ali to nije najgore!
Foto: Shutterstock

Foto: Shutterstock

 

Opijum su roditelji „davali kao čudotvorni lek“ svojoj deci kada su želela malo mira i tišine. Čitanje nije bila preporučena zabava za mališane, a nestašnu decu je trebalo „zalivati hladnom vodom“

Prema higijenskom udžbeniku Džordža Henrija Rohea iz 1890. godine, svi probavni problemi kod dece nastali su „usled konzumiranja oraha, bombona, pita, voćnih kolača i, pre svega, kiselih krastavaca“. Autor je savetovao roditelje da izbegavaju davanje mališanima kajsije, breskve, šljive, suvog grožđa i trešanja. 

Zagovarale su se „hranljive namirnice“ kao što su kaša, hleb i krompir, ali ova hrana nije smela da se služi ni prevruća ni prehladna. Svu hranu treba služiti samo mlaku. Grickalice nisu bile preporuka, ali ’ako je apsolutno neophodno, detetu treba dozvoliti da gricka komad suvog hleba’.

'Izbegavaj bilo šta zeleno'

Značajna tema među staromodnim savetima za roditelje bilo je izbegavanje zelene hrane. Lidia Maria u svom vodiču iz 1831. godine „The Mothers Book“ piše „dok mu rastu zubi, detetu ne treba davati ništa zeleno za grickanje“.

Pie Henri Havasse je tvrdio da dete nikada ne sme da jede ništa što sadrži ‘žute ili zelene pigmente’ niti da pije zeleni čaj. Rekao je da „zeleni čaj čini ljude nervoznim, a posebno mladi ne bi trebalo da znaju šta je nervoza“.

Takođe su savetovali roditelje da dobro paze da deci ne stavljaju ništa zeleno u usta, što je u to vreme zapravo bio dobar savet. Naime, u 19. veku arsen je korišćen za bojanje različitih predmeta u duboko zelenu boju. Sve od tapeta i haljina do lažnih cvetnih latica bilo je obojeno u zeleno bojama koje sadrže arsen. 

Deca su smirena opijumom i morfijumom

Poseban umirujući sirup često se davao deci kojima su zubi rasli pa su bila nemirna. Utvrđeno je da su dva glavna sastojka „Mrs. Vinslov’s Soothing Sirup ’(umirujući sirup gospođe Vinslov) bili su morfijum i alkohol. Ovaj proizvod je stavljen na tržište kao sredstvo za ublažavanje bolova i dijareje, a 1868. godine objavljeni su podaci da se godišnje prodalo čak 1,5 miliona boca.

Živa se u to vreme često koristila i kao kućni lek. Villiam Horner je u svom priručniku Domaća knjiga o zdravlju i medicini iz 1834. godine živinu spomenuo kao lek za bilo koju bolest, ali je ipak savetovao čitaoce da je koriste oprezno. Tada je živa bila uobičajeni sastojak mnogih patentnih lekova iz 19. veka, a najčešće se koristila u kremama protiv pega.

A opijum se često koristio kao neka vrsta „čudotvornog leka“ koji je mogao da izleči bilo koju bolest. Opijum se prodavao kao lek protiv bolova, ali roditelji su ga davali i svojim bebama i maloj deci kada su želeli malo tišine ili kada su bili prehlađeni. 

„Pazite da ne čitate puno“

Prema savetu za roditelje iz 19. veka, čitanje nikako nije bilo dobra zabava za decu i ’tako ne treba provoditi vreme’. 

Mladim devojkama i dečacima savetovano je da budu oprezni prilikom čitanja beletristike, jer se smatralo da previše stimulišu njihov nerazvijeni mozak. Ovaj savet je prvenstveno bio namenjen devojčicama, jer se verovalo da ih romani, zabava i opera mogu prerano uvesti u pubertet. 

Britanski lekar Edvard J. Tilt u svom vodiču za „O očuvanju zdravlja žena u kritičnim periodima života“ napisala je da će „čitanje romantične fantastike previše stimulisati mlade devojke“, brinući se da zato romantiku traže u stvarnom životu.

Dečacima je takođe savetovano da ograniče količinu beletristike koju čitaju, iako im je bilo prihvatljivije da je čitaju u poređenju sa devojčicama. Čak su savetovali nastavnike da budu oprezni što se tiče beletristike s obrazloženjem: „To je koren slabosti ljudskog uma“.

Takođe, roditeljima je savetovano da ne kupuju igračke za svoju decu, već da ih mališani sami prave kako bi ispunili svoje slobodno vreme. Doduše, ovo je savet sa kojim bi se složili mnogi savremeni roditelji jer su deca danas toliko zatrpana igračkama da često ne znaju da se igraju sama. 

Neke od starih ideja za igranje bile su izrada kolača od blata i rezanje papira u obliku lutki ili nekih detalja iz prirode. 

Šta ako deca nisu bila poslušna?

„Naravno, ako deca ne slušaju roditelje, treba ih kazniti“. Većina literature o roditeljskim savetima iz 19. veka promovisala je telesno kažnjavanje. 

1884. godine, Nekoliko predloga majkama o upravljanju decom govorilo je majkama da je „dobro staromodno bičevanje tankom, mekom, starom kožom ili papučama i dalje najbolji način kažnjavanja - samo pazite da ih ne udarite po ušima '.

Međutim, ako neki roditelji nisu bili skloni telesnom kažnjavanju ove vrste, savetovano im je da decu „vežu za stolicu ako se loše ponašaju“ ili da ih „zaliju hladnom vodom - bokal vode koja im se nalije na glavu dovoljan je da pokori ih ', izveštava thevintagenevs.com .

Još zanimljivosti možete pročitati OVDE!

 

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading