Santjago de kampostela
Foto: Shutterstock/Shuterstoock

Mnoge destinacije širom sveta postale su toliko popularne da su se suočile sa pošašću koja se zove prekomerni turizam. Često su potpuno zagušene, njihova infrastruktura je preopterećena, a život lokalnog stanovništva je često veoma težak. Međutim, među njima postoje i oni koji, na prvi pogled, ne bi trebalo da budu na taj način ugroženi.

Na primer, hodočasničke oaze duhovnosti poput Santijaga de Kompostele.

Santjago de kampostela

Shuterstoock

 

 

Ali upravo taj španski grad, odredište verovatno najpoznatije hodočasničke rute, čuvenog Kamina čiji počeci datiraju iz 9. veka i navodnog mesta sahrane Svetog Jakova, pridružio se sve dužoj listi evropskih gradova koji pate zbog previše posetilaca.

Santjago de kampostela

Shuterstoock

 

 

Broj ljudi koji pešače, voze bicikl ili im je previše udobno da voze ka Santijagu eksplodirao je prvo nakon premijere filma „Put“ sa Martinom Šinom iz 2010. godine, ali posebno nakon pandemije koronavirusa i širenja uticaja društvenih mreža.

Nakon toga, mnogi su se odlučili za šetnju kao sve popularniju aktivnost na putovanjima, a nije bilo malo onih koji su želeli da na taj način pronađu malo mira ili utehe. Naravno, postoji čitava armija onih koji samo prate trendove.

 

 

Prošle godine, rekordnih pola miliona ljudi je prijavilo da su prepešačili Kamino (minimalno priznata, sa sakupljenim pečatima, je 100 kilometara) jednom od staza iz Španije, Portugalije ili Francuske. To je pet puta više stanovnika od Santijaga, i čak 725 puta više nego pre četiri decenije. Ako se tome dodaju turisti koji nisu registrovani kao hodočasnici, obim problema je jasan.

A onda su građani i vlasti Santijaga de Kompostele odlučili da se uhvate u koštac sa problemom. Zbog prirode razloga koji dovode većinu ljudi u njihov grad, nisu mogli da prate stope drugih gradova u sličnoj situaciji, na primer Barselone, gde je postalo sasvim normalno prskati turiste vodenim pištoljima.

Odabrali su prijateljskiji pristup.

Santjago de kampostela

Shuterstoock

 

 

Naime, objavili su vodič u kojem objašnjavaju hodočasnicima i drugim posetiocima kako treba da se ponašaju u svom gradu, preveli ga na nekoliko jezika i proširili po gradu i u sve većem broju smeštajnih objekata, među kojima posebno prednjače popularni hosteli. Naime, tu hodočasnici najčešće pronalaze utočište dok borave u Santijagu.

Nažalost, ima mnogo onih koji potpuno ignorišu ono što vodič kaže. A pravila nisu komplikovana, i uglavnom se vrte oko smanjenja buke, poštovanja saobraćajnih pravila, pa sve do upotrebe plastičnih kapica na štapovima za hodanje po kamenim ulicama.

Ali to nije mnogo pomoglo, a lokalni mediji stalno pišu o velikim grupama koje pevaju verske pesme na ulicama, voze bicikle u svim - čak i zabranjenim pravcima, ili dosađuju meštanima kucajući štapovima po površini gde im ova pomagala mnogo ne pomažu.

 

 

Ali ništa od toga nije toliki problem koliko sam broj ljudi. Jezgro grada, uske ulice i trgovi oko katedrale sa grobom Svetog Jakova danas su gotovo potpuno ispražnjeni od lokalnih stanovnika i služe gotovo isključivo posetiocima.

Većina onih koji tamo još uvek žive su oni koji su imali sreće da naslede stan bez kirije. Od 2000. do 2020. godine, istorijsko jezgro je izgubilo oko polovine stanovništva, danas ih ima samo oko tri hiljade. Nema gde da se kupe kućni aparati, nema nijednog kioska, a postoji samo jedna pekara. Retke prodavnice hrane jedva opstaju pored kafića, poslastičarnica i prodavnica suvenira.

 

 

Posledice su iste kao i na svim sličnim destinacijama. U poslednjih pet do šest godina, naduvano iznajmljivanje turističkih apartmana u Santijagu podiglo je cene dugoročnog iznajmljivanja za pedeset procenata, što je pokazala studija koju je gradska vlast naručila od Univerziteta u La Korunji.

Nakon te studije, gradsko jezgro je proglašeno zonom visokog pritiska, što bi trebalo da ograniči rast kirije. Prošle godine, kao i neki drugi gradovi, zabranili su dalje pretvaranje apartmana u istorijskom centru u turistički smeštaj.

Tako, glavni izvor smeštaja ostaju mali hoteli ili hosteli, ponekad i veoma veliki, nastali u bivšim bogoslovijama i manastirima, jer se zabrana na njih ne odnosi. Naravno, i u sobama i stanovima čiji vlasnici krše pravila. (T Portal)

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading