Vinka, poznata i kao zimzelen, krasi mnoga dvorišta svojim ljubičastim, plavim, belim ili ružičastim cvetovima. Ne traži mnogo nege i uspeva tamo gde druge biljke teško opstaju, ali upravo njena otpornost može je pretvoriti u problem.

Na prvi pogled, vinka deluje kao gotovo savršena biljka za baštu. Zadržava zelenilo tokom cele godine, lepo cveta, dobro podnosi različite uslove i može da raste čak i na mestima sa manje svetlosti.

Međutim, njena najveća prednost istovremeno je i njen najveći nedostatak.

Vinka se veoma lako širi. Ako se ne kontroliše, njene puzave stabljike mogu zauzeti velike površine i formirati gust biljni pokrivač koji otežava rast drugih biljaka.

Zbog toga je važno razmisliti o njenom mestu u bašti pre nego što je zasadite na većoj površini.

Zašto se vinka tako brzo širi?

Vinka pripada porodici Apocynaceae, a karakterišu je puzave stabljike koje se šire po zemlji.

Kako stabljike napreduju, mogu da formiraju koren na mestima gde dodiruju tlo. Na taj način biljka se postepeno širi i formira gust zeleni pokrivač.

Upravo zbog takvog načina rasta vinka se koristi i za prekrivanje zemljišta, učvršćivanje padina i smanjenje erozije.

Problem nastaje kada biljka počne da se širi izvan prostora koji ste joj namenili.

Može uspevati i na suncu i u polusenci, a kada se dobro ukoreni, relativno dobro podnosi i sušnije periode. Kombinacija otpornosti, puzavog rasta i lakog ukorenjivanja čini je biljkom koju nije uvek lako kontrolisati.

Može da napravi gust „tepih“

Kako se širi, vinka može formirati gust sloj zelenila preko zemlje.

Takav pokrivač zauzima prostor i može drugim biljkama ograničiti pristup svetlosti, vodi i hranljivim materijama. Zbog toga se raznovrsnost biljaka na površini koju vinka zauzme može postepeno smanjivati.

Ako se proširi iz uređene bašte na okolne površine, problem može biti još veći. U određenim područjima vinka se smatra invazivnom biljkom, pa može predstavljati pretnju lokalnim biljnim vrstama i prirodnim staništima.

Zato je pre sadnje u većem obimu korisno proveriti lokalne preporuke i informacije o njenom statusu u vašem području.

Najbolje je reagovati dok je još ima malo

Kada vinka zauzme veliku površinu, njeno uklanjanje može zahtevati dosta vremena i upornosti.

Zato je mnogo jednostavnije kontrolisati je dok se još nije dobro proširila.

Mlade izdanke i puzave stabljike koje su počele da se šire van predviđenog prostora treba ukloniti što ranije. Prilikom uklanjanja važno je izvaditi i što veći deo korena, jer ostaci biljke mogu ponovo potera­ti.

U baštama gde želite da ograničite njeno širenje mogu pomoći i fizičke barijere ukopane u zemlju, mada ni one nisu garancija da se biljka vremenom neće proširiti preko prepreke.

Ne zaboravite na nove izdanke

Jednom uklonjena vinka ne znači nužno i trajno rešavanje problema.

Čak i nakon uklanjanja većeg dela biljke, novi izdanci mogu se pojaviti iz preostalih delova korena ili stabljika. Zato je potrebno povremeno pregledati okolni prostor i uklanjati sve nove izdanke dok su još mali.

Što duže čekate, to će biljka imati više vremena da se ukoreni i zauzme novu površinu.

Lepa biljka, ali zahteva kontrolu

Vinka sama po sebi nije biljka koju treba izbegavati po svaku cenu. Za mnoge baštovane može biti koristan i atraktivan pokrivač tla.

Problem nastaje kada joj se dozvoli da se nekontrolisano širi.

Ako je sadite u svom dvorištu, najbolje je da joj od početka odredite prostor i redovno pratite da li puzave stabljike prelaze njegove granice.

Uz pravovremeno uklanjanje novih izdanaka i povremenu kontrolu, mnogo je lakše zadržati vinku tamo gde želite nego kasnije pokušavati da je uklonite sa čitave površine.