KAKO ASTRONAUTI KORISTE TOALET U SVEMIRU? Evropska svemirska agencija otkrila je tajnu (VIDEO)
EPA LARRY W. SMITH

Iako se nalaze u svemiru, astronauti svakako moraju da obavljaju nuždu i koriste toalet. Taj toalet dosta je drugačiji nego što su ljudi navikli na zemlji.

„Uradi to u skafander“, bile su uznemirujuće reči koje je prvi Amerikanac u svemiru, Alen Šepard, čuo 5. maja 1961, kad je rekao ekipi na lansirnoj platformi da mora da urinira. Šepard je uradio kako mu je rečeno i urinirajući u svemirsko odelo izazvao kratak spoj elektronskih biosenzora.

Njegov skafander nije bio opremljen sistemom za skupljanje urina jer nije bilo očekivano da misija traje toliko dugo da će imati potrebu da urinira.

NASA nije prepustila slučaju misiju Džona Glena tokom prvog orbitalnog leta kapsule „Merkjuri“ 20. februara 1962. Glenovo svemirsko odelo bilo je opremljeno prvim fukcionalnim sistemom za skupljanja urina – pojasom sa plastičnom cevčicom i kesicom – koji je inspirisao sisteme za astronaute tokom programa „Spejs šatl“.

U stvari, taj sistem za skupljanje urina je toliko epohalan da je javno izložen u Nacionalnom muzeju avijacije i kosmonautike od 1976, prenosi Space.

To je dovelo do rada na razvoju i proizvodnji svemirskih toaleta radi obavljanja najosnovnijih ljudskih potreba u svemiru, imajući u vidu praktičnost i komfor.

Kako toaleti funkcionišu u svemiru?

Toaleti imaju različite oblike ovde na Zemlji, zavisno od kulture i geografske lokacije. Ipak, jedan princip važi za sve toalete na kopnu – bilo da je reč o rupi u tlu, bilo da je reč o zlatnom tronu sa ugrađenom bideom – odlaganje otpada zavisi od gravitacije.

Mikrogravitacija u svemiru može učiniti proces odlaganja ljudskog otpada nezgodnijim i čak opasnim. Nedostatak gravitacije znači da bi otpadne materije mogle otplutati, što bi bilo ne samo štetno po zdravlje astronauta, već bi moglo oštetiti osetljivu opremu.

To znači da umesto oslanjanja na gravitaciju, toaleti na Međunarodnoj svemirskoj stanici i svemirskim letelicama koriste usisavanje i protok vazduha. Slaba gravitacija znači da je pored usisavanja potrebno da se astronauti u letelici vežu za toalet prilikom vršenja nužde.

Protiv mikrogravitacije pomažu brojni držači za ruke i uporišta za stopala osiguravajući da astronaut ne otplovi sa klozetske šolje u kritičnom trenutku. Dok uriniraju, astronauti drže usisnu cev uz kožu da bi sprečili okolno curenje. Kad je poklopac klozetske šolje podignut radi defekacije, usisavanje počinje odmah da bi se smanjio neprijatan miris.

BONUS VIDEO

 

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading