Erik Edvards iz Koventrija ima 91 godinu, ali mu odlazak u penziju trenutno nije na listi planova. Više od osam godina radi honorarno kao menadžer za korisničko iskustvo u Mekdonaldsu u Gallagher Retail Parku, gde mu je, kako kaže, najvažnije da pomogne mušterijama i da uživa u onome što radi.

Na pitanje zbog čega i dalje dolazi na posao, njegov odgovor je jednostavan. Ako čovek može dobro da radi ono što voli i ako mu posao pričinjava zadovoljstvo, ne vidi razlog da od njega odustane.

Edvards je dodatnu pažnju dobio nakon što je jedna porodica svoje iskustvo sa njim podelila na društvenim mrežama. Pohvala je brzo privukla druge korisnike, pa je objava počela da se širi.

Porodica je posebno istakla njegovu ljubaznost prema deci. Tokom njihove posete restoranu Edvards je, pored redovnih obaveza, pronašao vremena da razgovara sa mališanima, a doneo im je i papir i bojice kako bi imali čime da se zabave dok čekaju hranu.

Mušterija ga je u objavi opisala kao izuzetno ljubaznog čoveka i posebno se osvrnula na činjenicu da i sa 91 godinom aktivno radi i pomaže gostima.

Edvards kaže da ga je reakcija iznenadila. Fotografiju pohvale koju je porodica objavila na društvenim mrežama poslao je svojoj ćerki, a ubrzo su mu se javili i drugi ljudi koji su videli istu objavu.

Sam susret sa porodicom dogodio se tokom perioda velike gužve u restoranu. Edvards im je skrenuo pažnju da bi mogli nešto duže da čekaju na hranu, pošto je restoran bio pun, a veliki broj automobila nalazio se i u delu za preuzimanje porudžbina.

Nakon razgovora sa decom, nastavio je sa svojim obavezama i očistio nekoliko poslužavnika. Pre nego što je porodica otišla, pomislio je da bi bilo dobro da popune anketu o zadovoljstvu korisnika.

Ipak, za tim na kraju nije bilo potrebe. Porodica je već odlučila da svoje iskustvo podeli javno, što je Edvardsu donelo mnogo više pažnje nego što je očekivao.

Iako je već 24 godine udovac, Edvards ne smatra da na posao odlazi zato što mu nedostaje društvo. Ljudi ga često pitaju da li nastavlja da radi zbog novca, usamljenosti ili jednostavno zato što želi da bude među ljudima.

Njegov odgovor je da ne oseća potrebu da uspori. Posao mu pruža razlog da bude aktivan, a kontakt sa mušterijama predstavlja deo onoga u čemu uživa.

Aktivan život za njega se, međutim, ne završava radnim mestom. Edvards iza sebe ima i nekoliko prilično neobičnih avantura. Skakao je padobranom na Kubi, leteo zmajem u Brazilu, a sa ćerkom se popeo na Principality Tower u Kardifu.

Tamo je, kako opisuje, hodao po ivici krova, nakon čega se spustio zip-lajnom. Upravo takva iskustva pokazuju koliko mu je važno da i dalje radi stvari koje mu donose uzbuđenje.

„Jednostavno volim stvari koje podižu adrenalin“, objasnio je Edvards, govoreći o potrebi da ostane aktivan i da traži nova iskustva.

Njegova priča privukla je pažnju upravo zato što se ne uklapa u uobičajenu predstavu o životu nakon 90. godine. Umesto povlačenja iz svakodnevnih aktivnosti, Edvards i dalje radi, razgovara sa ljudima, pomaže mušterijama i pronalazi vreme za avanture.

Za njega godine očigledno nisu jedini kriterijum prema kojem treba odlučivati kada je vreme za usporavanje. Dok god može da radi ono u čemu uživa, kaže da ne vidi razlog da prestane, piše BBC.