Regata na Velikom Rzavu
Milijan Vasilic
Regata na Velikom Rzavu

Milijan Vasilic

Regata na Velikom Rzavu, Foto: Milijan Vasilic

Njegovim obalama i rekom u gornjem toku decenijama su, kako se priča, prolazili samo najuporniji.

Na Zelenu plažu, na kojoj se regata održavala, Tanja i ja smo namerno došli dan ranije i na njoj podigli šator. Hteli smo da u ovom zelenom raju uživamo sami taj jedan dan. Toliko nam je bilo dovoljno da osetimo ovo mesto, da ga oslušnemo dok je pusto, jer kad krenu ona gužva i gungula, zvuci prirode kao da utihnu.

Putujuće duće

Podigli smo svoju kućicu, skuvali kafu i ispijali je u pustoj bašti kafića koji radi samo preko leta. Sunce je još bilo nisko i teško se probijalo kroz guste krošnje, ali našli smo mesto gde smo nesmetano mogli da upijamo njegovu energiju.

Posle doručka koji smo poneli, prebacili smo se na ljuljašku zakačenu između dva stabla pored vode. Bila je dovoljno velika da možemo oboje da legnemo u nju. Ljuljuškali smo se, sunčali i odmarali se ostatak dana. S vremena na vreme svratio bi poneki radoznali lokalac da nam prekrati vreme i da ždrakne dokle se to stiglo sa regatom.

Predveče su počeli da pristižu gosti i učesnici regate koji dolaze iz daleka da bi podigli šatore i prenoćili veče pred akciju. Ne bih trošio puno redova da opišem ostatak večeri. Dvadesetak ljudi najrazličitijih životnih dobi, ali reklo bi se jednako mladog duha, okupljenih oko logorske vatre, grejali su se još i zvucima gitara prijatelja iz Češke (koji od 2010. ne propuštaju regatu), toplim pićima i hranom sa žara. Na samo desetak metara od nas Rzav je valjao, a vodostaj je bio i više nego odličan. Nisam mogao dočekati jutro da zaplovim njime. Iako me je tresla temperatura od skoro 40 stepeni, od akcije nisam želeo da odustanem. Popio sam lek, zavukao se u vreću, jer mora se ustati sutra.

Jutro. Sitna kiša, prohladno vreme. Organizatori uveliko dele doručak i majice! Prave se timovi, registruju učesnici. Vodostaj je povišen i donosi se odluka da se ruta smanji napola. Nekoliko iskusnih ekipa, među kojima je i naša, ipak spušta celu relaciju, jer šteta je ne iskoristiti ovako dobru vodu.

Samo 1.000 dinara

Sledeća regata na Velikom Rzavu održava se u subotu, 21. aprila. Program regate obuhvata tri dana (petak, subotu, nedelju) s dolaskom 20. aprila. Po učesniku je potrebno 1.000 dinara, a učesnicima se smatraju rafteri, njihovi saradnici, vozači, prijatelji i svi koji će biti prisutni sva tri dana, bez obzira na to da li učestvuju na spustu. U cenu ulazi prevoz učesnika regate na startno mesto s opremom i čamcima, večera u petak, doručak u subotu, popuna suvim obrokom na reci, večera po povratku s regate, doručak u nedelju i majice za učesnike.

Kiša je stala, moral se podiže, a čim smo pod čamcem osetili brzinu reke i silinu prvih bukova, zaboravili smo i na hladnoću.Krećemo pre ostalih ka selu Kruščica, gde se nalazi jedan od najlepših kanjona, Orlovača, kojeg mnogi porede sa Tarom. Reka je uska, nema rastinja i grana, već smo okruženi golim stenama. Regata postaje uzbudljivija sa prelepom rekom koja prolazi kroz čist krečnjački kanjon, čija voda jako brzo protiče bogata konstantnim manjim bukovima. Ni hladno vreme ni vetar koji je počeo da duva nisu uspeli da nam pokvare raspoloženje, a to najbolje dokazuju ove fotke napravljene na vodi u trenutku kad je kiša opet počela da pada.

U kampu, repriza sinoćne večeri, samo je družina brojnija, a gozba bogatija. Domaćinima svaka čast, te pečurke i sarme sa žara i dalje se pominju. Ovaj rafting obeležila je uzrečica člana naše ekip,e kom je ovo bio prvi spust Rzavom: „Kakoooo je ovooo dobroooo“, ponovio je nebrojano puta tog dana, i zaista je bilo.