Slava
Foto: Printscreen/Foto: Youtube/Printscreen

Osnivač srpske srpske vladarske loze - dinastije Nemanjića, umro je na današnji dan 1200. godine. Rođen je u okolini današnje Podgorice 1114. godine, a vladao je istočnim srpskim zemljama. Uspevši da proširi državu, borio se protiv bogumila i smatra se jednim od rodonačelnika srpske pravoslavne crkve.

Srpski narod ga poštuje jer je, kako je svojevremeno rekao episkop Atanasije Rakita, fizički i duhovni koren srpskog naroda. Godine 1196, četiri leta pre upokojenja, odrekao se prestola u korist svog srednjeg sina Stefana, budućeg prvog kralja srpske države. Već sutradan se zamonašio i otišao u manastir Vatoped na Svetoj gori.

Naodni običaji kažu da bi stogana ovaj dan trebalo da se pomolite svetitelju za neustrašivost, zdravlje i snagu vaše dece, a ukoliko to učinite iskreno i od srca, Sveti Simeon će vam uslišiti molbe.

MOLITVA SVETOM SIMEONU MIROTOČIVOM

- O, sveti Simeone Mirotočivi, oče roda Srbskoga, tebi se molimo i preko tebe od Boga milost prosimo, mi ubožjaci i prosjaci zemaljski, mi poslednji od poslednjih što se rodiše na tužnoj i grešnoj zemlji ovoj. Jer ako, blagodaću Božijom, ti i danas prohodiš po zemlji Srbskoj, onda se sigurno na Nebo sa suzama i neprebolnim bolom vraćaš, i pitaš se šta to ostade od svete Srbije tvoje i od svetih Srba tvojih. Samo strašila od greha i bolesti ogubana, samo ranjenici i ucveljeni jadnici, koji tumaraju po mraku poslednjih vremena.

Da, sveti Simeone, nema više vere na zemlji Srbskoj, samo laž i licemerje. I pod mantijom i pod mirskim odelom viri, ne jedan, nego stotine đavola, koji su tu kao domaći, kao svoj na svome. I da nije svetih molitava vaših sa Nebesa, da Gospod još ne miluje odlutalo stado svoje, pa nas i takve blagodaću svojom posećuje, da li bi mi i znali da postoji Nebeski svet, da postoji išta osim ovoga blata i prljavštine. A ovako, bar na tren, duše nam se otmu iz pomračine grehovne, pa zavape ka Nebesima, ka večnoj otadžbini svojoj, i sa suzama vapijući za pomoć mole.

Zato mi k tebi, sveti Simeone, pribegavamo, i molimo te da moliš Gospoda i Gospodara našeg, da silom svojom svemoćnom odagna svako zlo od nas, i da nas pokrene na nelicemerno pokajanje i oplakivanje grehova naših. I ne daj, o sveče Nebeski, da se zanosimo, i da maštamo o nekoj pravednosti našoj, zbog ponekog dobrog dela koje učinismo, već nam podaj suze pokajne i misao da smo najgori od najgorih, kao što zaista i jesmo.

I pomozi da se Gospod smiluje na nas, i da nas pusti da uđemo u Carstvo Nebesko, makar i kao poslednji, na neka mala vrata, sa stidom i strahom zbog bezbrojnih sagrešenja, i da iz prikrajka gledamo na blaženstva koja zadobiše oni koji čisto na zemlji poživeše, i koji podvigom neshvatljivim umu ljudskom duše svoje ubeliše.

Eto, toliko molimo od tebe, sveti Simeone, svesni da nismo dostojni nijedne milosti Nebeske, ali, opet, drsko kucamo na vrata Neba, ne bi li se i nama otvorila, ne bi li i mi čuli glas Hristov: Hodite blagosloveni oca Mojega, oprošteno vam je sve, po molitvama svetih, uđite u pokoj Nebeskog Jerusalima!

A ako se to i desi, molitvama tvojim, sveti Simeone, oriće se Nebo od pesme naše i od hvale naše Svemogućem Bogu, Koji u Svetoj Trojici, u Ocu i Sinu i Svetome Duhu prebiva, kroz svu večnost beskonačnih vekova. Amin.

Upokojio se u srpskom manastiru Hilandaru, koji je podigao zajedno sa svojim sinom Rastkom, monahom Savom, kog srpski narod slavi kao svog najvećeg prosvetitelja Svetog Savu. Sava je njegove mošti preneo 1208. u Rašku, da bi nad njima izmirio stariju braću, budućeg kralja Stefana Prvovenčanog, i najstarijeg Vukana, koji su se borili za vlast. Mošti su mu položene u manastiru Studenica, njegovoj zadužbini.

Slava

SPC

 

Pretpostavlja se da nema srpske crkve u kojoj nije prikazan njegov lik, a posvećena mu je i kapela u rezidenciji srpskog patrijarha u Beogradu. Stefan Nemanja se smatra velikim srpskim državnikom, ktitorom, ali i čuvarom jezika. Upravo je njegov brat Miroslav naložio da se napiše naš najstariji i najvredniji jezički spomenik - Miroslavljevo jevanđelje.

Sveti Simeon Mirotočivi se proslavlja isto kao i sve druge krsne slave - slavski kolač, koljivo i vino, i osveštanjem koje obavlja sveštenik. Ukoliko padne u mrsni dan, sprema se mrsna trpeza, a ukoliko padne u posni dan posna. Današnji praznik je nepokretan. Krsna je slava Patrijaršijske kapele.

Na današnji dan, u spomen na Svetog Simona, održavali su se panađuri (vašari), a danas je to samo običaj u Valjevskoj Mionici. U narodu se o Stefanu Nemanji održalo predanje kao o zmajevitom čoveku, koje potiče od njegovih ratnih uspeha u borbama sa moćnom Vizantijom.

Po predanju, bio je proždrljiv, jer se u njega bila uvukla ala, pa je bilo potrebno i nju hraniti. Nemanja je za ručak jeo pečenog vola, u njemu pečenog ovna, u ovnu pečenu kokoš i u njoj pečeno jaje. Jednom o ručku, Nemanja je bio kod svog sina Svetog Save, i zatražio da ruča. Sava mu pružio poskuricu (pečat sa slavskog kolača), a ala zinula da je dohvati. Tada Sava zgrabi alu i baci je u more. Od tada Nemanja više nije bio proždrljiv.

Kondak 1.

Tebi, izabranom vladaru zemlje Srbske i krotkom služitelju Božijem, koji si ohristovio na rod svoj, molitvene uzdahe prinosimo, kako bi se Nebeskom pomoći tvojom oslobodili od greha i strasti, i mogli da ti sa ljubavlju kličemo:

- Raduj se, sveti Simeone Mirotočivi, smerni slugo Gospodnji!

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading