Svet kakav danas poznajemo mogao bi do 2035. godine da doživi istorijsku demografsku promenu. Islam bi, prvi put, mogao da prestigne hrišćanstvo po broju vernika. Novo istraživanje američkog centra Pew otkriva da će se verska slika sveta menjati mnogo brže nego što se ranije očekivalo. Posebno zanimljivi su podaci za Evropu, gde se broj hrišćana smanjuje, dok istovremeno raste broj muslimana i ljudi koji više ne pripadaju nijednoj religiji.
Vekovima je hrišćanstvo bilo najrasprostranjenija religija na svetu. Crkve, verski praznici i hrišćanska tradicija oblikovali su istoriju čitavih kontinenata, posebno Evrope. Međutim, demografski podaci pokazuju da bi se već za devet godina mogao dogoditi preokret koji će promeniti globalni odnos verskih zajednica.
Prema najnovijim projekcijama američkog istraživačkog centra Pew, objavljenim 18. novembra 2026. godine, muslimani bi već 2035. mogli da postanu najbrojnija verska zajednica na planeti.
Ovu vest preneli su i poljski RMF24, kao i svetske agencije Rojters i AP. Ipak, iza naslova o promeni najveće svetske religije krije se mnogo složenija priča.
Ne radi se prvenstveno o masovnom prelasku hrišćana u islam, već o broju novorođene dece, starosti stanovništva i sve češćem napuštanju religije u zapadnim zemljama.
Brojke pokazuju istorijski preokret: Šta nas čeka 2035. godine?
Prema novoj projekciji, 2035. godine svet bi mogao da ima približno 2,57 milijardi muslimana i 2,52 milijarde hrišćana.
Razlika od oko 50 miliona ljudi bila bi dovoljna da islam preuzme prvo mesto.
Prognozirani broj vernika 2035. godine
Još veća promena očekuje se do 2070. godine, kada bi, ukoliko se sadašnji trendovi nastave, na planeti moglo da živi više od 3,6 milijardi muslimana i nešto manje od tri milijarde hrišćana.
To, međutim, ne znači da će hrišćanstvo nestajati svuda. Naprotiv, broj njegovih sledbenika nastaviće da raste u pojedinim delovima Afrike i Azije.
Zašto islam raste toliko brzo? Odgovor nije ono što mnogi misle
Kada se govori o širenju islama, u evropskoj javnosti najčešće se prvo pomenu migracije. Ali demografi ukazuju na nešto mnogo važnije: razliku u natalitetu i starosnoj strukturi stanovništva.
Prema podacima centra Pew, u periodu od 2020. do 2025. godine muslimanke su u proseku imale oko 3,1 dete, a hrišćanke oko 2,5 dece.
Ova razlika, pomnožena sa stotinama miliona porodica, tokom decenija značajno utiče na broj pripadnika verskih zajednica.
Pored toga, muslimanska populacija u proseku je mlađa, što znači da veći deo stanovništva tek ulazi u godine kada zasniva porodicu.
Istraživanje predviđa da će prirodni priraštaj između 2020. i 2070. povećati broj muslimana za oko 1,6 milijardi, a broj hrišćana za približno 792 miliona.
Drugim rečima, najveća promena neće se dogoditi zato što će milijarde ljudi promeniti veru, već zato što će se u različitim delovima sveta rađati različit broj dece.
Hrišćanstvo gubi vernike, ali oni uglavnom ne prelaze u islam
Ovde dolazimo do možda najzanimljivijeg dela istraživanja.
Sve više ljudi u zemljama koje su tradicionalno hrišćanske prestaje da se izjašnjava kao vernici. To ne znači nužno da postaju pripadnici neke druge religije. Mnogi jednostavno navode da ne pripadaju nijednoj verskoj zajednici.
Prema projekcijama, hrišćanstvo će do 2070. zabeležiti znatno veći neto gubitak pripadnika zbog promene verskog identiteta nego islam.
Razmena vernika između hrišćanstva i islama, međutim, relativno je uravnotežena: procenjuje se da će oko 9,2 miliona ljudi preći iz islama u hrišćanstvo, a približno devet miliona u suprotnom smeru.
Zato se porast broja muslimana ne može objasniti tvrdnjom da hrišćani masovno prihvataju islam.
Mnogo veća promena događa se među ljudima koji su odrasli u hrišćanskim porodicama, ali više ne smatraju da pripadaju bilo kojoj religiji.
Šta će biti sa Evropom? Brojke su posebno zanimljive
Evropa je kontinent na kojem bi promene mogle biti najvidljivije u svakodnevnom životu.
Prema novoj projekciji, broj stanovnika Evrope mogao bi da padne sa približno 753 miliona 2020. na oko 628 miliona 2070. godine.
Istovremeno, broj hrišćana mogao bi da se smanji sa 505 miliona na 324 miliona.
To znači da bi Evropa za pola veka mogla da izgubi oko 181 milion ljudi koji se izjašnjavaju kao hrišćani.
A šta se dešava sa muslimanskom populacijom?
Njen broj bi, prema istom istraživanju, mogao da poraste sa 46 miliona na približno 80 miliona.
Kako bi mogla da izgleda verska slika Evrope 2070.
I pored ovih promena, hrišćani bi i 2070. ostali najbrojnija verska zajednica na evropskom kontinentu, sa oko 52 odsto stanovništva.
Muslimani bi činili približno 13 odsto Evropljana, a trećina stanovništva ne bi imala versku pripadnost.
Dakle, iako bi islam mogao da postane najveća religija na svetu već 2035. godine, to ne znači da će Evropa u doglednoj budućnosti postati većinski muslimanska.
Najveći izazov za evropsko hrišćanstvo možda uopšte nije islam
Kada se pažljivije pogledaju podaci, postaje jasno da se evropska verska slika ne menja samo zbog doseljavanja ili rasta muslimanske zajednice.
Evropa stari, rađa se sve manje dece, a veliki broj mladih koji potiču iz hrišćanskih porodica više ne oseća potrebu da se verski određuje.
U pojedinim evropskim društvima hrišćanski praznici i običaji ostaju važan deo porodičnog i nacionalnog identiteta, čak i kada ljudi nisu redovni vernici.
To otvara zanimljivo pitanje: da li će buduća Evropa biti manje hrišćanska po verskom izjašnjavanju, ali će nastaviti da čuva deo hrišćanske tradicije kao kulturno nasleđe?
Demografska statistika može da pokaže koliko se ljudi izjašnjava kao pripadnik određene vere. Ona, međutim, ne može sama da predvidi kako će izgledati kultura, zakoni i svakodnevni život evropskih država.
A šta će biti sa Srbijom? Novi podaci donose drugačiju sliku
Za građane Srbije posebno je zanimljiv deo istraživanja koji se odnosi na naš region.
Prema projekcijama centra Pew, Srbija, Hrvatska, Rumunija i Moldavija spadaju među evropske zemlje u kojima bi hrišćani mogli da zadrže veoma visok udeo u stanovništvu sve do 2070. godine. Istraživači za ove četiri države predviđaju najmanje 90 odsto hrišćana prema sopstvenom demografskom modelu.
Međutim, domaća popisna statistika daje nešto drugačiju polaznu sliku.
Prema popisu stanovništva iz 2022. godine, u Srbiji se 86,6 odsto stanovnika izjasnilo kao pripadnici hrišćanske veroispovesti. Pravoslavaca je bilo 81,1 odsto, katolika 3,9 odsto, dok su muslimani činili 4,2 odsto ukupnog stanovništva.
Reč je o približno 278.000 građana islamske veroispovesti.
Razlika između domaćeg popisa i procena centra Pew pokazuje zašto različite statističke izvore ne treba neposredno izjednačavati. Jedni prikazuju popisno izjašnjavanje, a drugi koriste međunarodne procene i projekcione modele.
Za Srbiju je, pritom, možda važnije pitanje koliko će stanovnika uopšte imati u narednim decenijama, s obzirom na dugogodišnji negativni prirodni priraštaj i iseljavanje.
Pakistan prestiže Indoneziju, a Afrika postaje sve važnija za obe religije
Najveći deo budućeg rasta muslimanske populacije očekuje se u Aziji i Africi, a ne u Evropi.
Pakistan bi do 2070. godine mogao da postane država sa najvećim brojem muslimana na svetu. Njihov broj mogao bi da poraste sa 227 miliona, koliko je procenjeno za 2020. godinu, na čak 461 milion.
Time bi Pakistan pretekao Indoneziju, koja trenutno ima najbrojniju muslimansku zajednicu.
Istovremeno, Afrika će imati sve veću ulogu i u budućnosti hrišćanstva.
U Demokratskoj Republici Kongo broj hrišćana mogao bi da poraste sa 92 miliona na gotovo 299 miliona do 2070. godine.
To znači da budućnost hrišćanstva neće zavisiti samo od evropskih zemalja u kojima je ova religija istorijski duboko ukorenjena, već sve više i od društava u Africi u kojima stanovništvo brzo raste.
Može li se budućnost religija zaista predvideti?
Iako su podaci veoma zanimljivi, važno je naglasiti da je reč o demografskim projekcijama, a ne o unapred određenoj budućnosti.
Pew je svoje proračune zasnovao na podacima o natalitetu, mortalitetu, migracijama i promenama verske pripadnosti u 201 zemlji i teritoriji.
Ratovi, ekonomske krize, promene migracionih politika, obrazovanje i društvene promene mogu uticati na buduće kretanje stanovništva.
Zato 2035. godinu ne treba posmatrati kao datum kada će se promena sigurno dogoditi, već kao trenutak na koji upućuju trenutno dostupni podaci.
Jedno je ipak jasno: verska slika sveta već se menja.
Dok broj muslimana brzo raste u delovima Azije i Afrike, Evropa se istovremeno suočava sa starenjem stanovništva, manjim brojem rođenih i udaljavanjem dela građana od tradicionalne religije.
Zato se iza pitanja da li će islam prestići hrišćanstvo krije još važnije pitanje: kako će izgledati svet u kojem se stanovništvo različitih kontinenata razvija potpuno različitim tempom?
Komentari (0)