Između sela Temska i Topli Do, ovaj prelaz krije krvavu istoriju, neobična narodna predanja i upozorenje koje se među meštanima prenosi generacijama: preko mosta se ne prelazi nakon zalaska sunca.
Sablasni krici i senke u mraku
Prema pričama lokalnog stanovništva, noću se iz dubine kanjona čuju neobični zvuci, nalik zapomaganju, vikanju i šaputanju. Pojedini planinari i ljubitelji prirode navodno su primećivali misteriozne senke koje se kreću između drveća, zbog čega mnogi izbegavaju noćenje u blizini mosta.
Stara predanja govore o dušama razbojnika koji su nekada presretali putnike, otimali im imovinu i širili strah ovim krajem. Posebno jezivo zvuče priče o prikazama koje su navodno menjale obličje, pretvarajući se iz jelena u pse.
Krvava istorija krije objašnjenje imena
Ipak, naziv Mrtvački most ne vezuje se samo za natprirodne legende. Jedno predanje govori o hajduku Stojanu Stefanoviću Dubanći, koji je navodno organizovao zasedu turskom spahiji Huseinu i njegovoj pratnji. U sukobu koji je usledio spahija je ubijen, a mesto je dobilo zlokobno ime.
Drugi deo istorije vezan je za mart 1944. godine, kada su partizani na ovom području napali bugarske okupacione snage. Prema istorijskim zapisima, poginulo je oko 40 bugarskih vojnika, a brojna tela odnela je reka Temštica.
Današnji betonski most izgrađen je 1933. godine, a o ratnim događajima svedoči i spomen-ploča.
Iako se neobični zvuci mogu objasniti hukom reke i odjekivanjem vetra kroz kanjon, Mrtvački most i danas ostaje jedno od mesta na Staroj planini čija prošlost izaziva jezu.
Komentari (0)