Soda bikarbona i prašak za pecivo nezaobilazni su sastojci u pripremi kolača, mafina, keksa i drugih poslastica. Iako imaju sličnu ulogu i pomažu testu da naraste, ne deluju na isti način. Zato je važno znati kada se koristi jedan, a kada drugi sastojak.

Njihova pogrešna zamena može uticati na teksturu, volumen i ukus gotovog kolača. Da bi testo bilo vazdušasto, a poslastica uspela, potrebno je razumeti kako ovi sastojci funkcionišu i zašto ih pojedini recepti kombinuju.

Soda bikarbona zahteva kiseli sastojak

Soda bikarbona, odnosno natrijum-bikarbonat, bazno je jedinjenje koje reaguje u prisustvu kiseline. Tokom te reakcije oslobađa se ugljen-dioksid, gas koji stvara mehuriće u testu i pomaže mu da naraste tokom pripreme.

Zbog toga se soda bikarbona često koristi u receptima koji sadrže kisele sastojke, kao što su jogurt, mlaćenica, limunov sok ili sirće. U određenim receptima potrebnu kiselost mogu da obezbede i drugi sastojci.

Količina je pritom veoma važna. Više sode bikarbone ne znači i bolje narastanje testa. Ako nema dovoljno kiseline da neutrališe sodu, u kolaču može ostati neprijatan, sapunast ili gorak ukus, a rezultat može biti drugačiji od očekivanog.

Prašak za pecivo već sadrži potrebne sastojke

Za razliku od sode bikarbone, prašak za pecivo je mešavina koja obično sadrži sodu bikarbonu, jednu ili više kiselih komponenti i skrob, koji pomaže da sastojci ostanu suvi i stabilni tokom čuvanja.

Zbog takvog sastava, prašak za pecivo ne zahteva da u receptu obavezno postoji dodatni kiseli sastojak kako bi pokrenuo reakciju.

Većina savremenih praškova za pecivo ima dvostruko dejstvo. Prva faza počinje kada se prašak pomeša sa tečnim sastojcima, dok se druga odvija tokom zagrevanja u rerni. Tako se gas oslobađa u različitim fazama pripreme i pomaže testu da dobije željeni volumen.

Iako oba sastojka doprinose narastanju testa, nisu jednako koncentrisana niti imaju isti uticaj na ukus i strukturu poslastice.

Kada recept zahteva oba sastojka?

U pojedinim receptima za kolače koriste se i soda bikarbona i prašak za pecivo. To nije greška, već način da se postigne odgovarajuća tekstura i pravilno narastanje testa.

Soda bikarbona reaguje sa kiselim sastojcima u smesi, dok prašak za pecivo obezbeđuje dodatnu količinu gasa potrebnu da testo dobije željeni volumen. Kombinacija može da pomogne i u postizanju odgovarajućeg ukusa i boje, u zavisnosti od recepta.

Zato nije preporučljivo samostalno izostavljati jedan od ova dva sastojka ako su navedena oba. Njihove količine određene su prema ostalim sastojcima i načinu pripreme.

Mogu li soda bikarbona i prašak za pecivo da se zamene?

Moguće su određene zamene, ali one nisu potpuno ravnopravne i mogu promeniti konačan rezultat.

Ako recept zahteva sodu bikarbonu, a imate samo prašak za pecivo, često se kao okvirno pravilo navodi da je potrebna približno tri puta veća količina praška. Ipak, uspeh zamene zavisi od sastava praška i ostalih sastojaka u receptu, pa rezultat ne mora biti isti.

Ako vam nedostaje prašak za pecivo, moguće ga je napraviti kombinovanjem sode bikarbone i odgovarajućeg kiselog sastojka, poput vinskog kamena, ako ga imate. Međutim, nije svaka kombinacija sode i sirćeta direktna zamena za prašak za pecivo, jer način reakcije i vreme oslobađanja gasa mogu biti drugačiji.

Najsigurnije je da koristite sastojak i količinu navedene u receptu. Ako ipak morate da napravite zamenu, prilagodite je konkretnom receptu, umesto da automatski menjate sastojke u istoj količini.