Martovski pogrom
Profimedia
Martovski pogrom

Profimedia

Martovski pogrom, Foto: Profimedia

Za porodicu Stolić, koja je iz Uroševca proterana 1999 i dom pronašla u Drajkovcu, kao i mnoge druge srpske porodice na K i M 17. mart je dan najtežih sećanja, jer tog dana 2004 godine, nakon što su meštani ovog sela, dobili uveravanja da im ne preti opasnost od komšija Albanaca, ubijeni su Dobri Stolić i njegov sin Borko.

Pročitajte još:

- Te večeri, pre 15 godina, čuli smo pucnje - priča Srđan Mladenović, pašenog ubijenog Dobrija i nastavlja:

- Čuli smo zapomaganje moje svastike Vere, brzo su došli i pripadnici KPS i pripadnici Kfora. Dobri je ubijen na licu mesta, a za Borka do sutradan nismo znali da li je živ ili mrtav, jer je bio u američkoj bazi Bondstil. Njegove rane su bile prostrelne i mogao je da se spasi taj mladi život. Borko imao 22 godine, a njegov otac 45 - nastavlja Mladenović.

Preporučujemo i ovo:

Teška sudbina zadesila je i porodicu Mitrović iz Lipljana, čija je kuća u pogromu 17. marta 2004. u potpunosti spaljena. Gorica Mitrović od tada sa četiri sina živi u selu Skulanevo, u blizini Lipljana.

- Bili smo u kući kada su ušli, počeli da lome i bacaju zapaljive koktele, onda smo počeli da se povlačimo i bežimo kroz avlije prema crkvi. Kfor je sedeo mirno, zavukli su se u vozila, nisu izlazili, verovatno su se plašili, i onda smo otišli do crkve. Nadali smo se da će Kfor da nas štiti, ali od toga nije bilo ništa. Ni dan-danas od toga nema ništa, to mogu samo da pričaju, niko neće da nas zaštiti, jedino ako nas Srbija zaštiti - oživljava svoje sećanje na dan kada su ostali bez ičega, Gorica Mitrović iz Lipljana.

U Lipljanu, koji je imao oko 8.000 stanovnika, do pogroma su Srbi činili većinu stanovništva — 70 odsto, dok je 30 odsto Albanaca živelo u krajnjem južnom delu grada, a sada ih je 90 odsto.