"Bolno je vrištala, imala je oko deset godina, majka je dozivala... Kćeri, Jovana"
Monstruozne scene su deo autentičnog svedočenja, sa albanskim izgovorom srpskog jezika, okrivljenog teroriste Ljuana Mazrekua, koji je tokom jula 1998. učestvovao u masakru u Klečki, kada je ubijeno 22 Srba.
„Komandant OVK je odveja devojčicu maljo sa stranu i na red gi siljovao, na oči ostalih. Drugi je uzeja jedno devojće od deset, jedanaest godine. Ćuo sam da je boljno vrištalja, a iz gomilju da je neko dozivao: „Kćeri, Jovana!“ Bio gu je to sigurno majka. On mi je naredija da gu ja držim dok je on siljovaja. Poslje toga, naredija je i na mene da gu siljujem što sam i učinija. Vojnici su ćekali na red da i oni siljuju.“
Ove monstruozne scene su deo autentičnog svedočenja, sa albanskim izgovorom srpskog jezika, okrivljenog teroriste Ljuana Mazrekua, koji je tokom jula 1998. učestvovao u masakru u Klečki, kada je ubijeno 22 Srba.
Horor
Prethodno su, tokom napada na Orahovac, kidnapovane i zarobljene 43 osobe, koje su, sa još oko stotinu drugih, odvedene prema Mališevu, a neke od njih kasnije u Klečku.
Pre masakra, albanski teroristi su se nad Srbima - muškarcima, ženama i decom - najmonstruoznije iživljavali. Sekli su im delove tela: uši, ruke i noge, vadili su im oči. U zločinima od kojih se ledi krv, učestvovala su albanska braća Ljuan i Bekim Mazreku, a Ljuan je sve do detalja svojevremeno opisao u svom iskazu istražnom sudiji Okružnog suda u Prištini Danici Marinković. - Svi iz OVK, osim onija na stražu, siljovalji su srpski devojćice, devojke i žene. Onda je naređeno da gi sve masakriramo. Odvojilja je jednog žena i muški dete od oko osam godine i naredija na mene da izmasakriram. Ja prvo nisam hoćeo, ali sam onda na dete odsekao uvo. Videja sam da drugi na jednog žena izvadija oči i odseko mu oba ruka iznad šaku, a ondak i oba uva - ispričao je Mazreku na saslušanju, što je sudija Danica Marinković zabeležila u svojoj knjizi „Sudija u ratu i miru“.
Raskomadana tela
Na kraju njegovog svedočenja stoji da nijedno lice nije ostavljeno, a da nije prebijeno, maltretirano ili silovano pre streljanja. Posle pogubljenja, svi leševi i odsečeni delovi tela bačeni su u krečanu. Marinkovićeva je zabeležila da su unutar krečane nađeni delovi tela: butne kosti, potkolenice, deo ramenjače sa izgorelim tkivom, ugljenisana šaka...