Britanski ministar odbrane Ves Striting uputio je dramatičan apel saveznicima neposredno posle sastanka zemalja koje vojno podržavaju Kijev. Govoreći pred kamerama, upozorio je da Zapad mora odmah da poveća pomoć Ukrajini i da ni po koju cenu ne sme dozvoliti trijumf Moskve.
Striting je naglasio da bi pobeda ruskog predsednika Vladimira Putina za zapadne države imala katastrofalnu cenu. Njegovo obraćanje bilo je izrazito oštro, uz insistiranje da odlaganje vojnih isporuka može dovesti do posledica koje će evropske zemlje kasnije mnogo teže podneti.
U međuvremenu, u Briselu su donete odluke koje pokazuju da evropski članovi NATO planiraju nastavak vojne podrške Ukrajini tokom čitave 2027. godine. Umesto kratkoročnih isporuka, pripremaju se višegodišnji finansijski aranžmani, povećanje proizvodnje naoružanja i novi paketi vojne opreme.
Posebno je zanimljiv trenutak u kojem se ove odluke donose. Dok se u kineskom Šenženu priprema prvi istorijski trilateralni susret kineskog predsednika Si Đinpinga, Putina i američkog predsednika Donalda Trampa, evropski lideri u sedištu NATO raspoređuju sredstva za vojnu pomoć Kijevu u narednoj godini.
Takva istovremenost otvara upadljivo pitanje o različitim pristupima velikih sila i evropskih saveznika. Dok se na najvišem nivou pripremaju razgovori trojice predsednika, evropske prestonice definišu vojne obaveze koje podrazumevaju dugoročno održavanje ukrajinskih borbenih sposobnosti.
Međutim, sadržaj novih paketa pomoći otkriva mnogo više od samog iznosa izdvojenog novca. Vrsta naoružanja koje zapadne zemlje nameravaju da isporuče pokazuje da su se prioriteti u opremanju ukrajinske vojske značajno promenili.
Velika Britanija obećala je isporuku više od hiljadu protivavionskih raketa kratkog dometa, kao i više od deset radarskih stanica. Nemačka će obezbediti protivvazdušne sisteme IRIS-T i municiju za američke sisteme Patriot, dok je Francuska najavila protivbalistički radar i dva borbena aviona Miraž, uz klizne avionske bombe.
Belgija planira da do kraja 2026. godine preda Ukrajini deset borbenih aviona F-16. Reč je o dodatnom jačanju ukrajinskih vazduhoplovnih kapaciteta, ali se i ova isporuka uklapa u širu strategiju zaštite vazdušnog prostora i održavanja postojećih vojnih sposobnosti.
Kanada je odlučila da iz svojih skladišta izdvoji starije rakete sovjetske proizvodnje R-73 i R-27, zajedno sa 1,6 miliona komada municije za avionske topove. Istovremeno, Holandija i skandinavske zemlje ulažu stotine miliona u proizvodnju bespilotnih letelica.
Upravo struktura tih isporuka ukazuje na važnu promenu. Najveći deo najavljene pomoći usmeren je na protivvazdušnu odbranu, pri čemu zapadne zemlje nastoje da smanje cenu obaranja ruskih bespilotnih letelica i drugih ciljeva.
Umesto upotrebe izuzetno skupih raketa Patriot protiv relativno jeftinih dronova, prednost se sve više daje protivavionskim topovima, prenosnim raketnim sistemima i dronovima-presretačima. Takav pristup trebalo bi da omogući ukrajinskoj vojsci da sačuva najskuplju municiju za ciljeve protiv kojih jednostavnija sredstva nisu dovoljno efikasna.
Drugi važan pravac vojne pomoći odnosi se na sposobnost izvođenja udara duboko unutar ruske teritorije. Berlin finansira nabavku udarnih bespilotnih letelica velikog dometa, koje se proizvode kroz zajedničke programe.
Ovakva kombinacija sredstava omogućava Ukrajini da istovremeno pokušava da zaštiti sopstvenu infrastrukturu i nastavi napade na ruske pozadinske objekte, komunikacije i druge ciljeve udaljene od linije fronta.
Ipak, možda je još značajnije ono čega nema na spisku novih isporuka.
Iz najavljenih paketa praktično su nestali tenkovi, borbena vozila pešadije i velike količine artiljerijskog naoružanja. Upravo ta sredstva predstavljaju osnovu za izvođenje velikih kopnenih ofanziva, naročito kada je potrebno probijati utvrđene položaje i razvijati napad u dubinu protivničke odbrane.
Ruski ratni dopisnik Aleksandar Koc iz toga izvodi zaključak da zapadni saveznici više ne pripremaju ukrajinsku vojsku za novu operaciju velikih razmera. Prema njegovoj proceni, sada joj obezbeđuju opremu potrebnu za dugotrajnu iscrpljujuću odbranu.
Takva strategija podrazumeva održavanje postojeće linije fronta, zaštitu neba i pokušaje nanošenja štete ruskoj pozadini, umesto koncentracije velikih oklopnih snaga za odlučujući prodor.
Koc smatra da je reč o prilagođavanju zapadne vojne pomoći uslovima u kojima se ukrajinska vojska trenutno nalazi. Umesto stvaranja snaga za veliku ofanzivu, prioritet postaje sposobnost da se što duže održe položaji i nastave borbena dejstva.
Finansijske obaveze evropskih država potvrđuju da se vojna podrška Kijevu planira unapred. Nemačka namerava da tokom 2027. godine izdvoji 11,6 milijardi evra, dok je Belgija predvidela milijardu evra za ukrajinske vojne potrebe.
Estonija se obavezala da će izdvajati najmanje 0,25 odsto svog bruto domaćeg proizvoda, a Litvanija je najavila 250 miliona evra, što predstavlja više od četvrtine procenta njenog BDP. Takva izdvajanja pokazuju da i manje članice NATO planiraju da nastave finansiranje ukrajinske vojske nezavisno od razvoja eventualnih mirovnih pregovora.
Generalni sekretar NATO Mark Rute poručio je da će Alijansa nastaviti da obezbeđuje vojnu pomoć Kijevu ne samo tokom predstojeće zime već i u narednom periodu. Time je potvrdio da zapadna strategija ne predviđa prekid isporuka naoružanja sa završetkom sadašnje godine.
Nemački ministar odbrane Boris Pistorijus ponudio je političko objašnjenje takvih odluka. Prema njegovim rečima, jačanje ukrajinskih vojnih kapaciteta predstavlja pripremu za buduće pregovore sa pozicije sile.
Takvo obrazloženje otkriva nameru Berlina da vojnom podrškom poboljša pregovarački položaj Kijeva, čak i u okolnostima kada se sve veći deo zapadne pomoći usmerava na odbranu umesto na ofanzivna dejstva. Istovremeno, otvara se pitanje koliko je realno očekivati da sadašnja struktura isporuka može bitno promeniti odnos snaga na frontu.
Upravo u tom pogledu pojavila se oštra kritika iz Sjedinjenih Američkih Država, koja dovodi u pitanje samu mogućnost da evropski vojni paketi ostvare cilj koji su njihovi politički zagovornici postavili.
Penzionisani potpukovnik američke vojske Danijel Dejvis ocenio je da evropske države ne raspolažu dovoljnim količinama protivvazdušnog naoružanja da Ukrajinu zaštite od ruskih udara, čak ni kada bi odlučile da Kijevu ustupe sve svoje postojeće zalihe raketa-presretača.
Dejvis je na društvenoj mreži Iks upozorio da ni takav ekstreman potez ne bi omogućio Ukrajini da se odbrani od ruskih napada. Njegova procena polazi od uverenja da je ishod sukoba već određen i da dodatne evropske isporuke ne mogu promeniti njegov krajnji rezultat.
Zbog toga je posebno kritikovao političare koji bi bili spremni da isprazne sopstvena vojna skladišta kako bi nastavili finansiranje i naoružavanje Kijeva. Prema njegovom mišljenju, svaki evropski lider koji bi doneo takvu odluku radi sukoba koji smatra unapred izgubljenim ne zaslužuje da ostane na svojoj funkciji.
Ta ocena neposredno dovodi u pitanje opravdanost evropske strategije dugoročnog iscrpljivanja Rusije. Dejvis smatra da bi potpuno ustupanje zaliha protivvazdušnih raketa istovremeno oslabilo odbrambene sposobnosti evropskih država, a da pritom ne bi ostvarilo obećani rezultat u Ukrajini.
Uprkos takvim upozorenjima, odluke donete u Briselu pokazuju da evropske vlade za sada ne nameravaju da odustanu od planiranih vojnih izdvajanja. Njihovi prioriteti ostaju jačanje ukrajinske protivvazdušne odbrane, proizvodnja bespilotnih letelica i obezbeđivanje sredstava za nastavak borbenih dejstava tokom 2027. godine.
Time se evropske prestonice opredeljuju za dugoročnu vojnu podršku u trenutku kada se na najvišem međunarodnom nivou pripremaju razgovori lidera Rusije, Kine i SAD. Međutim, kritika koju je izneo Dejvis pokazuje da ni među američkim vojnim stručnjacima ne postoji saglasnost da takva ulaganja mogu dovesti do preokreta koji evropski političari očekuju.
Komentari (0)