Posle leta obeleženog ekstremnim temperaturama, velikim sušama i požarima, u Sjedinjenim Državama i Evropskoj uniji ponovo se otvara pitanje koje je godinama bilo gotovo nedodirljivo u političkim i ekološkim krugovima.

Reč je o mogućnosti veštačkog smanjenja količine Sunčeve svetlosti koja stiže do Zemlje kako bi se ublažile posledice globalnog zagrevanja.

Prema pisanju Politica, zakonodavci i zvaničnici u SAD i EU vode zatvorene konsultacije o tehnologijama solarne geoinženjerije.

U razgovore su, kako se navodi, uključena ministarstva odbrane, trgovine, poljoprivrede i spoljnih poslova, što pokazuje da se ova tema više ne posmatra samo kao pitanje klimatske politike i naučnih istraživanja.

Jedan od razloga za intenziviranje rasprave bila je anomalna letnja vrućina u Evropi, praćena velikim sušama, požarima i gubicima u poljoprivredi.

Ukupna šteta, prema navodima iz teksta, procenjena je na oko 800 milijardi evra.

Dodatni pritisak za otvaranje ove teme dolazi i od pojedinih ekoloških grupa koje sada otvoreno pozivaju da se razmotre tehnologije za odbijanje dela Sunčeve svetlosti.

Viša naučna saradnica briselskog analitičkog centra Center for Future Generations Sintija Šarf ukazuje da je to velika promena, budući da je solarna geoinženjerija dugo predstavljala tabu upravo među delom ekoloških organizacija.

Razlog za takav odnos bili su potencijalni rizici koje bi intervencije ove vrste mogle da izazovu.

Među njima se pominju moguće posledice po ozonski omotač, promene vremenskih obrazaca, ali i opasnost od geopolitičkih sukoba ukoliko bi jedna ili više država počele da utiču na klimu na način koji bi imao posledice i van njihovih granica.

Drugim rečima, odluka jedne države da pokuša da rashladi određeni deo planete teoretski bi mogla da utiče na padavine, temperature ili druge klimatske obrasce u potpuno drugim delovima sveta.

Šarf ukazuje i na još jedan veliki problem – smanjivanje količine Sunčeve svetlosti ne bi uklonilo glavne uzroke globalnog zagrevanja.

Sagorevanje nafte, prirodnog gasa i uglja moglo bi da se nastavi, dok bi solarna geoinženjerija pokušavala da drugim mehanizmom ublaži deo posledica zagrevanja.

Tako bi se, umesto rešavanja uzroka, pokušalo sa ublažavanjem posledica.

Istovremeno se u celu priču uključuje još jedan snažan akter – kapital iz Silicijumske doline.

Investitori već ulažu novac u startape koji razvijaju tehnologije solarne geoinženjerije, računajući da bi rast globalnih temperatura u budućnosti mogao da stvori ogromno tržište za takva rešenja.

Poslovna računica zasniva se na pretpostavci da bi kritično pregrevanje planete moglo da natera vlade različitih država da komercijalnim kompanijama plaćaju pristup tehnologijama za svojevrsno „zatamnjivanje“ Zemlje.

Time ideja koja je donedavno uglavnom pripadala naučnim raspravama polako prelazi u mnogo ozbiljniju fazu.

Solarno geoinženjerstvo sada se više ne razmatra samo u laboratorijama i akademskim krugovima, već ulazi u oblast državnih konsultacija, privatnih investicija i mogućeg budućeg tržišta klimatskih tehnologija.

Ipak, upravo zbog potencijalnih posledica po klimu čitave planete, pitanje ko bi imao pravo da donese odluku o takvoj intervenciji ostaje jedno od najvećih i najosetljivijih pitanja čitave debate.

Izvor: Webtribune / Politico