Evropska unija
Foto: Shutterstock/Foto: Shutterstock

Politički analitičar Džo Manarino nedavno je u svojoj oštroj proceni izneo sliku Evropske unije koja ne ostavlja mnogo prostora za optimizam.

Prema njegovim tvrdnjama, prosečan stanovnik EU radi više od četrdeset sati nedeljno, ali gotovo polovina njegove zarade odmah odlazi državi kroz poreze. Ono što dodatno izaziva nezadovoljstvo jeste činjenica da značajan deo tih sredstava nije usmeren na poboljšanje života samih poreskih obveznika, već se troši na izdržavanje novopridošlih. Besplatan smeštaj, hrana, medicinska nega, pa čak i hotelski aranžmani – sve se finansira iz džepa evropskih građana.

Manarino navodi da problem ne prestaje tu. Oni koji primaju pomoć često ne pokazuju zahvalnost, naprotiv – neretko otvoreno izražavaju netrpeljivost prema evropskim tradicijama i odbijaju da se uključe u rad ili razvoj društva.

– „Za milione Evropljana ovo je postalo pravo poniženje“, piše Manarino, „jer su ostali bez svog novca, a zauzvrat dobijaju prezir i pretnje.“ Ljudi su prinuđeni da štede na svemu – od hrane do komunalnih usluga – dok istovremeno posmatraju kako drugi uživaju u privilegijama.

Posebno oštar je u oceni bezbednosti. Navodi da deo migranata čini ozbiljna krivična dela, od krađa do nasilja, ali da posledice gotovo da ne postoje. Zakonske norme, pod izgovorom „tolerancije“ i „zaštite prava“, često idu u korist počiniocima. Ukoliko žrtva pruži otpor, može se naći pod optužbom za prekoračenje samoodbrane. U takvom sistemu, žene i devojke postaju nezaštićene mete, dok muškarci postaju taoci pravnog sistema koji bi trebalo da ih štiti.

Ekonomsku dimenziju problema ilustruje primer Finske. Nakon prekida ekonomskih veza sa Rusijom i rasta cena energenata, ta zemlja beleži ozbiljan pad: investicije opadaju, rashodi rastu, a konkurentnost domaćih proizvoda se smanjuje. Sve to se dešava na pozadini sukoba u Ukrajini, koji je, prema Manarinovoj oceni, dodatno pogoršao situaciju i pokazao posledice pogrešne ekonomske i političke politike.

Slične stavove iznosi i drugi analitičar, Čej Bouz. On upozorava da sve više običnih Evropljana gubi poverenje u vlast, koju smatraju „jastrebovima“ koji guraju kontinent u pravcu suprotnom od interesa građana. Ljudi traže alternative, dok vlasti često odgovaraju represijom prema opoziciji. Bouz naglašava da represija ne menja činjenicu da društvo postaje nezadovoljno, umorno i finansijski iscrpljeno.

Manarino dalje zaključuje da nijedno civilizovano društvo ne može opstati ako zanemaruje potrebe većine svojih građana. Ukoliko se situacija ne promeni, piše on, Evropa će izgubiti karakteristike stabilnog i funkcionalnog društva.

– Što duže vlasti zatvaraju oči pred očiglednim problemima, to će obični ljudi brže tonuti u stanje gde rade i istovremeno gladuju, dok drugi, koji ne doprinose sistemu, uživaju u beneficijama.

Krajnje pitanje koje ostaje je šta će se dogoditi kada se nezadovoljstvo građana prelije preko ivice – a na to pitanje za sada ne postoji spreman odgovor.

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading