U Mrkonjić Gradu danas se održava centralna ceremonija obeležavanja Dana sećanja na sve stradale i prognane Srbe u hrvatskoj vojno-policijskoj operaciji "Oluja", u kojoj je proterano 220.000 Srba, a oko 2.000 ubijeno. Srbija i Republika Srpska (RS) i ove godine zajedno odaju poštu žrtvama progona u "Oluji".
Obeležavanje Dana sećanja počelo je u 20 časova, parastosom na Trgu Kralja Petra Prvog Karađorđevića i besedom patrijarha srpskog Porfirija, a obeležavanju 31. godišnjice od tog tragičnog događaja za srpski narod prisustvuje predsednik Srbije Aleksandar Vučić, kao i zvaničnici Republike Srpske.
Obraćanje predsednika Vučića
- Nevenka Dobrić je 9 meseci nosila svog Sinišu, rodila ga je, dojila, odgajala. Anđeoski oči zlikovci su ugasili. I nikada nikome nisu rekli za Sinišine oči, nikada nikome nisu rekli za suzu i tugu majke. Slavili su to kao veliku pobedu. Ma koliko žrtava da imamo, uvek smo mi krivi.

- Proteraju nam 250.000 ljudi, brutalnom kampanjom, na svaki način.. pokušali su da nas ubede da smo mi Srbi za to krivi, ne oni koji su ih pobili i protearali nego baš mi. Mnogi nas su u tom pogromu nad istinom posle toga učestvovali. Od lažnih priča kako je sve dogovoreno, lažnih teorija zavere, u kojima se traži krivac uvek u Beogradu umesto u ubicama koje su zauvek ugasile Sinišine oči.
- To je naša sudbina bila posle Prvog svetskog rata, 29 odsto od ukupnog stanovništa je Srbija izgubila i pomogla da onima koji su bili na strani okupatora, pređu na pobedničku stranu, i Hrvatima i Slovencima. Nekako se zaboravilo, da od svih velikih gradova, nijedan drugi nije bio napadnut s početka (Drugog svetskog rata), samo naš Beograd. Rodila se nova generacija Srba koje se ne plaše i ne stide. Ja vam se večeras obraćam poslednji put kao predsednik Republike Srbije.
Nisam se nadao da će to u tišini da prođe i u Evropi i u svetu", rekao je Vučić govoreći o Jasenovcu i dodao:
- Nisam tu u pitanju ja, u pitanju je istina. Nije sve počelo 'Olujom'. Oni optužuju Srbiju da je agresor. Pa nisu Srbi rastakali zemlju, vi ste izazvali sukobe, a ne Srbi. I baš vas briga što lažete svakog dana.

- Jeste li nekad videli bilo koga iz Zagreba da je položio bilo koji cvet na bilo koji grob srpskih žrtava? Rugaju nam se. Kad je počeo sukob u Hrvatskoj, prvo su očistili gradove od stvarne i prave srpske elite.
Dodik: Srbi oplakuju i poštuju svoje žrtve, poštuju i tuđe žrtve
- Treba da znate da ovo nije protokolarni dan. Ovo je mesto kada govorimo istinu i kada zahvaljujući predsedniku Vučiću nešto što je bilo u zaboravu, zajedno smo rekli da ćemo zajednički obeležavati važne datume. I prva od manifestacija koje smo organizovali na mostu u Rači upravo je bila posvećena egzodusu, pogromu u Hrvatskoj, iz Hrvatske Srba, a iz, naravno, Republike Srpske. Hoću da kažem da je Hrvatska izvršila agresiju na Republiku Srpsku, ulazeći na naš prostor i vršeći pogrom i pokolj naših ljudi. Hrvatska koju ovde pamtimo kao nezavisnu državu, koja je iza sebe ostavila Jasenovac i mnoga stradanja, koja su sabrala gotovo milion srpskih žrtava, od Kragujevca pa sve do Sremske Mitrovice i drugih stratišta koje sutra obeležavamo, i gotovo da nema dana da nemamo neki parastos, pa sve do Broda na Drini, Garavica, koju smo samo pre nekoliko dana obeležili, gde su ustaše, lokalni Hrvati i muslimani, ubili 12.000 Srba za tri dana, sveli ih iznad Bihaća i pobili, tukli i ubijali nas dok nas nisu, što kaže narod, "sravnili sa zemljom".

- Sramota. Ali jedan od tih pet, koji je bio najzloglasniji ustaša, neki Kapetanović, musliman, je 1957. godine postao član opštinskog komiteta partije, one iste partije koja je krila sav taj zločin i sklanjala ga od javnosti, a nama nudila ćutanje, tražila od nas da ćutimo, da se stidimo, da ništa ne govorimo, da nosimo svoje boli, jer smo mi navodno nešto krivi zato što postojimo. Zato što nismo hteli da ih prihvatimo, a i oni koji su prihvatili loše su prošli. Srbi su ponosan narod. Srbi oplakuju i poštuju svoje žrtve, poštuju i druge i tuđe žrtve. I to treba tako da ostane. To je veličina naroda kome ja pripadam, srpskog naroda. Ali oni, ni jedni ni drugi, ni treći, nikada to neće pokazati prema našim žrtvama.Zar mali Dobrić nije dovoljan razlog da se uključe i sve relevantne institucije i majci podare tamo to što ona traži? Kakvi ste ljudi? Šta hoćete od nas? Zašto mislite da možete da Republiku Srpsku i Srbiju večno kinjite, ili da ćete kroz neku vašu "evropsku priču" nama ispričati priču koju vi hoćete, da nas ponovo pokorite, da kažete: "Da, bićete tamo, ali ako mi kažemo." Ne treba nam to ni Evropska unija ni Evropa. Kao što su Oluju organizovali američki stručnjaci, kao što danas znamo da je direktno, sa najvišeg vrha tadašnje Amerike, data saglasnost da se Oluja sprovede, ali imali su samo jedan uslov: brzo. Brzo. Da se ne bi pobunili drugi na međunarodnoj sceni.
Knežević: Bio bih najponosniji da mogu da se obratim i predstavnicima crnogorske Vlade
Milan Knežević se obratio rečima:

- Danas bih bio najponosniji da u ovom svom obraćanju mogu da se obratim i predstavnicima crnogorske vlade Milojka Spajića, kojima je bilo mesto ovdje, na sećanju na pogrom srpskog naroda, etničko čišćenje i genocid koji smo proživeli dva puta u jednom veku
- Bio bih najsrećniji da pored ovih svetih grbova Republike Srbije i Republike Srpske bude i naš crnogorski Alaj barjak, ili crnogorski krstaš barjak, sa kojim smo zajedno sa braćom Srbima iz Srbije i Republike Srpske, otkad je sveta i veka, bili u svakoj pobedi i u svakom porazu. Nažalost, zvanična i obnarođena Crna Gora odlučila je da svoju zastavu i svoj barjak odnese sutra u Zagreb i da je stavi pored šahovnica, i tako još jedanput zabode nož u bratsko srce i bratska leđa, i srpskom narodu u i Republici Srbiji i Republici Srpskoj.
- Mi, kao Srbi iz Crne Gore, ne možemo da se pomirimo sa ovim veleizdajama koje počinjavaju razne vlade u 21. veku. Toliko su izdali našu zajedničku istoriju, zajedničko pamćenje i zajedničku duhovnost, da je dosta za sve naše mrtve, za sve žive i za sve one Srbe koji će se roditi u Crnoj Gori. Priznali su 2008. godine srce Srbije, našu svetu zemlju Kosovo i Metohiju. Četiri puta su nas proglasili za genocidni narod.
Obraćanje Nevenke Dobrić, kojoj je u "Oluji" ubijen 12-godišnji sin
- Želim da se zahvalim državnom vrhu Srbije na čelu sa predsednikom Vučićem i državnom vrhu RS na čelu sa predsednikom Dodikom. Hvala što se trudite da 4. avgust ne ostane samo datum u kalendaru. Ni punih 10 kilometara nismo odmakli kad je hrvatska vojska presekla put i sa 12 prostrelnih rana usmrtili mog sina i svekra, Sinišu i Petra. Hrabre krajiške žene nisu dozvolile da telo mog Siniše ostane tamo da ga rastrgnu zveri. Punih 30 godina tragam za pravdom.Još uvek moje dete ne počiva u miru, jer su moje rane otvorene. Ako moj Siniša nije civilna žrtva rata, ima li uopšte među Srbima civilnih žrtava. Boriću se do kraja života

Intoniranje himne
Ljubica Vraneš je otpevala himnu Republike Srpske - "Moja Republika" i himnu Srbije - "Bože pravde".
Porfirije služi parastos
Parastos žrtvama služi patrijarh srpski Porfirije.

Obraćanje patrijarha
- Iz godine u godinu sabiramo se na različitim mestima da molitvama pomenemo stradale u strašnom progonu našeg naroda sa vekovnih ognjišta nazvanim 'Oluja'. Večeras ovde nećemo tražiti nove reči u odnosu na već izgovorene, jer istina ostaje ista. Naša izgnana braća i sestre nosili su u sebi veru da ih Gospod nije ostavio. Sećamo se svih koji su pre 31 godinu napustili domove u nepreglednim kolonama. Ovde nas je skupila želja da odamo poštu žrtvama. Molitva pred lice Božje uznosi i lice žrtve".Ljubi bližnjeg svoga kao samoga sebe, ljubite i neprijatelje svoje. Znamo da je čoveku teško da volimo protivnika i neprijatelja. To mogu samo svetitelji, ali Hristove reči pokazuju nam put. Osećam dužnost i odgovornost da pozovem sve nas duhovne potomke velikog svetitelja (Svetog Save) da ne postane normalno da se bližnji pretvara u tuđina. Pozivam sve nas da budemo iznad partikularnih interesa i da se izdignemo iznad podela i razdora.
Stigao Vučić
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić stigao je na ceremoniju obeležavanja Dana sećanja na sve stradale i prognane Srbe u hrvatskoj vojno-policijskoj operaciji "Oluja".

Atmosfera u Mrkonjić Gradu pred početak obilježavanja godišnjice od zločinačke akcije hrvatske vojske “Oluja”
Veliki broj građana okupio se pred početak manifestacije na kojoj će prisustvovati i predsednik Srbije Aleksandar Vučić.

Tamo je ogroman broj ljudi.
Vučić: Mrkonjić grad preživeo jeziva razaranja i pogrom
Predsednik Vučić izjavio je ranije da je izbor lokacije za ovogodišnju centralnu ceremoniju simboličan i važan, jer je Mrkonjić Grad mesto koje je pretrpelo jeziva razaranja i pogrom. Vučić je podsetio na tešku sudbinu Mrkonjić Grada tokom ratnih dešavanja devedesetih godina i istakao značaj očuvanja kulture sećanja na žrtve. Najavio je da će na obeležavanju Dana sećanja na stradale i prognane Srbe u "Oluji" govoriti o položaju Srba u regionu i da će izneti određene zaključke o tome kako bi Srbija trebalo da se ponaša u budućnosti.
Zajedničko obeležavanje zločinačke akcije "Oluja"
Srbija i Republika Srpska zajednički obeležavaju stradanje srpskog naroda u "Oluji" od 2014. godine, a u Prijedoru je 2023. godine godišnjica "Oluje" prvi put obeležena u Republici Srpskoj.
O Oluji
Hrvatska vojno-policijska operacija "Oluja" počela je 4. avgusta 1995. godine ofanzivom hrvatske vojske i policije i jedinica HVO-a na području Banije, Like, Korduna i severne Dalmacije. Dan kasnije, 5. avgusta, hrvatska vojska je ušla u gotovo napušten Knin i istakla zastavu Hrvatske, dok su kolone izbeglica preko srpskih teritorija u BiH krenule ka Srbiji. Prema podacima Dokumentaciono informacionog centra "Veritas", u "Oluji" je sa prostora Republike Srpske Krajine proterano više od 220.000 Srba, a više od 1.900 ih je ubijeno, pri čemu su počinjeni brojni zločini. Bio je to najveći egzodus civila u Evropi posle Drugog svetskog rata. Vojna dejstva su počela u 5.00 časova ujutro 4. avgusta, žestokim dejstvima artiljerije i raketnih jedinicana duž čitave linije fronta. Prva linija odbrane Vojske Republike Srpske Krajine probijena je na više mesta, a u popodnevnim odnosno večernjim satima započela je evakuacija civila, preko Srba i Dvora. Sutradan, 5. avgusta, oko podneva, objavljeno je da su hrvatske trupe ušle u Knin. Tog dana zauzet je prostor većeg dela Dalmatinske zagore koji je ulazio u sastav RSK, osim Knina, Drniš, Benkovac, na prostoru Like Plaški, ali i Dubica u Baniji. Linije kod Slunja probijene su 6. avgusta. Tada dolazi do spajanja trupa Hrvatske sa takozvanim Hrvatskim vijećem odbrane, odnosno vojskom Hrvata BiH, kao i sa Petim korpusom Armije BiH, odnosno muslimanskim snagama. Time je prostor RSK presečen, a istog dana zauzeta je Petrinja u Baniji, a posle ozbiljnijeg otpora te večeri pala je i Glina. Vojnić, Topusko, Lapac pali su 7. avgusta. Tog dana u 18.00 časova Gojko Šušak, tadašnji ministar odbrane Hrvatske objavio je da je operacija "Oluja" okončana. Brojni civili koji se nisu povukli stradali su.
Prema podacima Hrvatskog helsinškog odbora, na prostoru sektora "Jug" ostalo je 4.051 lice, od čega je ubijeno oko 600, ne računajući vojna lica. Među zločinima koji su se dogodili u "Oluji" je i bombardovanje kolona izbeglica, uključujući i zločin na Petrovačkoj cesti, kada je avion hrvatskog ratnog vazduhoplovsta 7. avgusta usmrtio 10 osoba, među njima četvoro dece, a ranjeno je više od 50 civila, među kojima mnoštvo dece. Međunarodni sud pravde je u presudi iz februara 2015. godine "Oluju" okvalifikovao kao etničko čišćenje, ali ne i kao genocid, iako svetski eksperti za tu oblast smatraju da je ta operacija imala sve karakteristike genocida.


Komentari (30)