Njegov govor iz zgrade Predsedništva prenosimo vam u celosti. 

-Poštovani gospodine predsedniče Republike Srbije, došli smo danas ovde, u Beograd, prestoni grad Srbije i svih Srba, da Vam iskažemo zasluženu zahvalnost, istinsko poštovanje i bratsku ljubav za sva ona dobročinstva koja ste prethodnih godina učinili nama, prekodrinskim Srbima, uključujući i nas u eparhiji bihaćko-petrovačkoj-rmanjskoj, u kojoj smo decenijama bili ostavljeni i zaboravljeni od svih.

  • Zaborav je teži od egzodusa koji smo doživeli, jer mali čovek ima snage da se bori dok zna da je nekome stalo do njega. Prave i istinske podrške nikada nije bilo, zato što su područja Bosanskog Grahova,Glamoča, Drvara i Bosanskog Petrovca bila ostavljena na milost i nemilost onima koji su nas i prognali. Zahvaljujući Vama i Vašoj brizi, obnovili smo drevni manastir Rmanj, koji danas nakon obnove sija kao nikada u svojoj prošlosti. Istorijsku obnovu rmanjske svetinje ne bismo mogli izvesti bez Vaše nesebične pomoći, prepoznali ste istorijski trenutak i učinili da završimo ono o čemu smo do tada mogli samo sanjati. Po tome ćete biti upisani zlatnim slovima u krajišku istoriju koja pamti i ne zaboravlja. 
  • Krajiška istorija nije zaboravila ni Petra Karađorđevića, tada kneza, a posle kralja koji je u drugoj polovini 19. veka došao u Krajinu kao Petar Mrkonjić da pomogne u oslobodilačkoj borbi srpskih ustanika , predvođenih Petrom Pecijom i Golubom Babićem. Zbog toga, Petra Karađorđevića i danas pamtimo i pominjemo, a Mrkonjić grad po njemu nosi današnje ime. Nakon njega, Krajina je pala u zaborav majke Srbije. Ali su krajiške oči ostale zagledane u majku, nadajući se njenom povratku i njenom toplom zagrljaju. U tom iščekivanju, prošle su decenije i decenije, a Krajina je čekala i dočekala upravo Vas, gospodine Vučiću, da se nakon Petra Karađorđevića setite i nas koje je istorijska sudba dovela na ivicu ponora. Da li ćemo opstati, ili nestati zavisi od mnogo toga, ali najviše od nas samih, od naše spremnosti na žrtvu, ali i od onih koji vode Srbiju i Srpsku. Zato Vas najponiznije molimo, gospodine predsedniče, da snagom Vašeg autoriteta, podržite našu borbu za opstanak u Krajini, u krajevima u kojima smo oduvek bili većinski narod. Ti krajevi su mnogo širi od 4 opštine koje sam pomenuo. Crkva će ostati sa svojim narodom, ali da bi crkva bila u koristi narodu, ona mora biti snažna i jaka, a njeno sveštenstvo na visini istorijskog zadatka, jer kako budemo činili danas, tako će nam biti u narednim decenijama i vekovima. 
  • Potrebno je činiti mnogo više što danas činimo, a dobre, korisne i osmišljene korake moramo zajednički planirati i realizovati. 
  • Vama je, predsedniče, dobro poznato da svaka velika stvar počinje malim koracima, pa se nadamo da ćete imati političkog sluha i dobre volje da u našem vremenu učinimo onoliko koliko možemo, pa čak i više od toga, da bi nas budući naraštaji i prepoznali kao ljude koji su viziju, misiju i želju da pomognu očuvanju vekovnih ognjišta i pradedovskih svetinja. Manastir Rmanj je središnja tačka naše eparhije, čuvar prošlosti i kamenj međaš krajiškog postojanja, a Vi niste pomogli samo Rmanj, već svaku od opština sa srpskom većinom u Federaciji BiH, ali i RS. Mi na to ne gledamo samo kao na pomoć, već kao ljubav i brigu koja matica pokazuje za sve one koji se zovu Srbima, bez obzira na to gde oni živeli.
  • Znamo da su iskušenja velika i da je politička borba nemilosrdna. Da točak svetskog geopolitičkog valjka melje sve one koji se usude podignuti glavu. Zato se molimo, nadamo i verujemo, gospodine predsedniče, da ćete i dalje voditi Republiku Srbiju, kako bismo svi mi bili mirni i spokojni, koliko je to moguće u ovom burnom, istorijskom času. 
  • Istorija pamti i ne oprašta, a Vas će zapamtiti po tome što se izbrisali veštačke granice, što gledate i šire i dalje u odnosu na Vaše prethodnike, a posebno u odnosu na one koji žive od kritike na Vas i na Vašu politiku. Znaju to i Srbi i Srbija, ali i svi oni kojima je istinski stalo do napretka, do nacionalne i međunacionalne sloge. 
  • Naš dolazak ovde u Beograd je izraz naše zahvalnosti, jer nećemo da budemo kao oni koji brzo zaboravljaju tuđa dobročinstva. Mi pamtimo i to pamćenje ćemo prenositi onima koji će doći posle nas, To smo dužni istoriji, veri i narodu kog predstavljamo. Zbog toga smo odlučili da Vam se za Vaša dobra dela odužimo ordenom Novomučenika bihaćko-petrovačkih, najvišim priznanjem naše eparhije koji su nesebično pomogli i koji će vremenom pomagati u vremenu koje dolazi. 
  • Gospodine predsedniče, politika koju vodite učinila je srpski narod jednom jedinstvenom celinom, a Srbiju smo prepoznali kao istinsku maticu koja brine o svima nama, bez obzira da li živimo u Srbiji, ili van nje. Vaša politika je najveći nacionalni iskorak u proteklim decenijama. Nadamo se da će tako biti i ostati, da bismo bili i ostali ono što danas jesmo - jedan i jedinstven narod, jedna i jedinstvena istorija, duhovnost i kultura, ali to ne bi bilo moguće da Srbijom upravljaju oni koji bi opet gradili granice na Drini. 
  • Ostajemo Vam zahvalni na svemu, blagodarnoj ljubavi koju ste delom pokazali, pa Vas pozivamo da nam opet dođete u Krajinu, koja vas iščekuje raširenih ruku, otvorenog srca, jer srpski narod zapadno od Drine živi po onim Šantićevim stihovima: ''I svuda gde je srpska duša koja, tamo je meni otadžbina moja, moj dom i moje rođeno ognjište''. 
  • Vama, Vašim saradnicima, Vašoj porodici, prenosim pozdrave svih onih napaćenih duša iz sela i gradova bosanske Krajine koji Vam žele dobro zdravlje, dug život  i mnoštvo budućih političkih pobeda, od kojih će jedinu korist, znamo, imati Srbija i srpski narod. 
  • Živeli na mnoga ljeta!