Roditelji, vodite računa šta vam deca gledaju jer u suprotnom može da im se razvije jedan grozan strah!
Roditelji su vrlo zbunjeni kada su dečiji strahovi u pitanju, dok psiholozi veliku pažnju posvećuju kategorizaciji i razlikovanju strahova. Zato smo od psihologa potražili odgovor na pitanje kojih to strahova ne bismo trebali da se plašimo, a koji su znak za uzbunu.
Pročitajte još:
- Svi imamo prve strahove od odvajanja i napuštanja koji mogu da nas prate celog života. Takva deca u svakoj situaciji, kao beba kada ostane pet minuta bez svoje majke, reaguju teško na napuštaje i ostavljanje. Nije neophodno da roditelji tada, kada su neophodni svojoj deci, izaberu taj momenat da ih upišu u jaslice ili u vrtić. Sačekajmo da taj prirodni proces prođe, budimo strpljivi, pratimo dečiji razvoj - poručuje psiholog.
U ranom uzrastu kod dece je često prisutan i strah od gubitka delova tela.
- Deca prirodno imaju osećaj da nešto može da se raspadne ili dogodi. Uz to, ako gledaju crtane filmove gde se stvari raspadaju i urušavaju, pretvaraju u nešto drugo uz užasne zvuke, brze promene, svetlosne efekte, to podgreva prirodni dečiji strah i pojačava ga i pretvara u nešto što ne bi trebalo da bude.
Stoga je od izuzetne važnosti da raoditelji vode računa o sadržajima kojima je izloženo malo dete.
Pročitajte i ovo:
- U mnogim vestima i televizijskim emisija se pojavljuju fotografije i snimci koje deci ne možemo da objasnimo na razložan način. Često su njihovi strahovi isprovocirani crtanim filmovima ili pričama o strašnim bićima - objasnila je Janjević Popović.