Koliko daleko od zemlje ljudi mogu da idu u svemir? NASA otkriva par tajni
Foto: Pixbay

Foto: Pixbay

 

Od 2021. godine Amerikanci Džejms Lovell, Fred Haise, Džon Svigert su troje ljudi koji su putovali najdalje od Zemlje, tokom misije Apollo 13. Kada su leteli iza Meseca, bili su udaljeni 400.171 kilometar (248.655 milja) od površine Zemlje. Svetlosti treba 1.335 sekundi da pređe tu udaljenost.

Mnogi od nas su sigurno maštali o tome kako da odu do zvezde ili bar istražuju Sunčev sistem. Izvodljivost da se to uradi na siguran način još uvek je nedostižna, ali svakako težimo ka sve daljim naletima dalje od udobnosti i sigurnosti naše planete.

Možemo li doći do drugih planeta? Vrlo moguće. A druge zvezde? Možda jednog dana. Šta je sa krajem svemira? Zapravo postoji način koji ne zahteva rešenja naučne fantastike (ili bar ništa osim fizike koju poznajemo).

Pogledajmo tehnologije koje su nam potrebne da bismo otišli ​​dalje duboko u svemir.

MESEC, MARS I DALJE

Koliko daleko od zemlje ljudi mogu da idu u svemir? NASA otkriva par tajni

Foto: Shutterstock

 

Ako nam je cilj istražiti Sunčev sistem, već imamo dosta tehnologije. Postoje moćne rakete koje se već koriste, a vozila s posadom su dizajnirana za prevoz ljudi na Mesec i šire - ali postoji mnogo zabrinutosti.

Što smo dalje od Zemlje, primamo veću dozu kosmičkog zračenja. Snažno magnetno polje naše planete štiti od dobrog dela toga. Šta vas štiti kada idete u duboki svemir? Istraživači su zapravo testirali rešenje. Gljive otkrivene u Černobilju prežive zračenja i ovo bi jednog dana moglo da se koristi kao živi zaštitni sistem na svemirskim letelicama i ljudskim staništima.

Putovanja bi takođe trajala mnogo meseci - ako ne i godine - a puno je razgovora o jednosmernim putovanjima. Generalno, svuda drugde u Sunčevom sistemu izuzetno je opasno okruženje koje nas lako može ubiti. Iako bismo je mogli dostići, to ne znači da tamo možemo napredovati. I zapamtite da bi većinu medicinskih intervencija u svemiru moglo biti izuzetno teško izvesti.

Takođe postoji mogućnost da vanzemaljski život postoji negde u blizini, pa moramo da razgovaramo o tome kako naše prisustvo tamo može ugroziti potencijalne organizme koji žive izvan Zemlje.

AD ASTRA - DO ZVEZDA

Koliko daleko od zemlje ljudi mogu da idu u svemir? NASA otkriva par tajni

Foto: Pixbay

 

Ako mislite da se svi izazovi „lokalnog“ svemirskog putovanja mogu rešiti (verujmo da za sada mogu), možda želite da usmerite pažnju ka zvezdama. Da li bi čovečanstvo moglo da putuje u neki drugi zvezdani sistem?

Čovečanstvo, možda. Jedan čovek, ne baš. Uzmimo Proksimu Kentauri, zvezdu najbližu Suncu. Brzinom svetlosti potrebno je nešto više od četiri godine da se stigne tamo. Ako bismo postigli brzinu najbrže svemirske letelice ikada ( NASA- ina solarna sonda Parker u svom najbližem pristupu Suncu ) trebalo bi nam skoro 8.400 godina da stignemo tamo. I to bez usporavanja.

Postoje predlozi da se tamo pošalju roboti. Minijaturni predmeti mogli bi tamo stići za samo nekoliko decenija, a veći nuklearni pogoni mogli bi putovati za nekoliko stotina godina. To je vrlo uzbudljivo, ali nisu pogodne za ljude. A čak i da jesu, to je i dalje izvan ljudskog veka.

Rešenje za ovo mogao bi biti generacijski brod. Prva generacija bi napustila našu planetu, a njihovi potomci bi stigli do zvezde. Očigledno bi se trebalo zapitati zašto bi neko započeo ovo putovanje. Ali podjednako je važno razgovarati o etičkom i psihološkom stanju u kojem bi mogle biti međugeneracije, ova međuzvezdana deca. Da li bi ih zanimalo da nastave da idu ka nečemu što nikada ne bi videli?

PRIBLIŽAVANJE BRZINI SVETLOSTI

Koliko daleko od zemlje ljudi mogu da idu u svemir? NASA otkriva par tajni

Foto: Pixbay

 

Možemo li to učiniti brže? A da li bismo mogli doći i do obližnjih galaksija i šire? Pa, u principu da. Ono što bi vam trebalo je relativistička raketa . Ovo bi omogućilo šačici ljudi da pređu neverovatne razdaljine i ne zahteva ništa izvan našeg trenutnog razumevanja fizike.

Potrebna vam je raketa koja ubrzava za oko 9,81 metar u sekundi. To je prosečno privlačenje Zemlje normalno, tako da bi se ljudi u letelici osećali kao da jednostavno stoje na površini naše planete. Takvo ubrzanje bi svemirsku letelicu brzo dovelo do relativističke brzine i tu se dešava vrlo koristan fenomen: vremensko širenje.

Približavajući se brzini svetlosti, protok vremena na letelici će se usporiti. Ovaj način je popularizovan u paradoksu blizanaca, a u ovoj relativističkoj raketi vi ste blizanac koji leti i ne stari.

Sat napolju bi i dalje otkucavao. Dakle, mogli biste doći do Prokime Centauri za 4,3 godine, ali na brodu bi se osećalo kao 3,6 godine. Ako biste umesto toga želeli da odete na Vegu (udaljenu 27 svetlosnih godina), osećao bi se kao 6.6. Što više idete bliže ćete biti brzini svetlosti i to će sporije vreme prolaziti, razumete? Nije teško.

PUTOVANJE NA IVICU SVEMIRA

Koliko daleko od zemlje ljudi mogu da idu u svemir? NASA otkriva par tajni

Foto: Pixbay

 

Tako biste mogli da stignete do centra Mlečnog puta za 20 godina ili do galaksije Andromeda - koja se nalazi preko dva miliona svetlosnih godina - za samo 28. Očigledno je da bi na Zemlji prošlo dva miliona godina.

Ali postoji ograničenje koliko daleko bismo mogli ići? Da. Univerzum se širi i ovo širenje se ubrzava. Prostor između galaksija (osim ako su vrlo blizu) svake sekunde postaje sve širi i širi. I što su sledeće dve stvari u svemiru, izgleda da se brže udaljavaju jedna od druge.

Postoje galaksije koje vidimo na nebu do kojih više ne možemo doći, jer bi jedini način da to učinimo bio da se krećemo brže od brzine svetlosti da bismo nadoknadili ubrzano širenje univerzuma. Ova granica se naziva kosmološki horizont, a njena tačna veličina zavisi od tačne kosmološke formule za opisivanje univerzuma ... koja je trenutno u toku .

Ipak, ovu granicu moglo bi biti moguće dostići za nekoliko decenija. Prazna, hladna i neobeležena granica u svemiru. Pa zašto nemamo takvu raketu? Pa, gorivo je razlog. Da bi se održalo tako konstantno ubrzanje potrebna je ogromna količina goriva. Čak i zamišljajući izuzetno efikasnu reakciju (koju mi nemamo), trebali biste sa sobom nositi mnogo goriva. Kao gorivo veličine planete.

Poenta priče je da su svemirska putovanja, koliko mi trenutno shvatamo, složena. Imamo toliko izazova s kojima se moramo nositi, bilo da su tehnički, fizički, fiziološki, psihološki i etički. Način na koji ćemo im pristupiti mogao bi učiniti sve razlike.

Još zanimljivosti možete pročitati OVDE!

 

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading