glavobolja, šećer, piletina, kim, pomorandža
shutterstock
glavobolja, šećer, piletina, kim, pomorandža

shutterstock

Foto: shutterstock

Ljudska bića su prošla dug evolutivni put od lovaca i sakupljača do današnjeg „modernog“ čoveka. Nekada hrana nije bila lako dostupna a sada je ima u izobilju. Ali, ovaj napredak je doneo i svoju mračnu stranu – veći broj bolesti.

Rak kroz milenijume

Među istraživačima postoji stalna polemika da li je kancer bio retkost u davno prohujalim vremenima ili ne. Izveštaj dva egiptologa zaključuje da je kod drevnih ljudi postojala „upečatljiva retkost maligniteta“.

Drugi raspravljaju o ispravnosti ovakvih tvrdnji. Nije bilo dovoljno adekvatnih testova i dijagnoza za karcinom recimo dojke i prostate – i eto zašto nije bilo raka.

Pored ovih rasprava, još jedna supstanca izuzetno popularna poslednjeg stoleća je povezana sa rakom: a to je većini omiljeni šećer.

Da bismo razumeli vezu rak i šećer, prvo moramo da shvatimo šta je šećer. Šećer dolazi u različitim oblicima u zavisnosti od namirnica:

fruktoza (voće)

laktoza (mleko)

Glukoza (povrće)

Ugljeni hidrati (žitarice)

Većina nas je upoznata sa belim šećerom koji se zove saharoza. To je stoni šećer. Skrobna hrana poput testenine možda nije dovoljno slatka, ali ima značajnu količinu ugljenih hidrata.

Šećer je neophodan za naš opstanak. Daje nam energiju za svakodnevne aktivnosti, a takođe održava telo u pokretu. Ako u hrani koju jedemo nema ugljenih hidrata, naše telesne ćelije pretvaraju proteine i masti u glukozu. E ovde počinje priča o vezi šećera i raka.

Istraživanje koje je sproveo doktor Oto Varburg (Otto Warburg), a koji je osvojio Nobelovu nagradu 1931. godine, sugeriše da rak koristi šećer kao osnovni izvor energije. Takođe je primetio da ćelije raka procesiraju glukozu koristeći bizarnu hemijsku reakciju. Postavio je hipotezu da je rak uzrokovan stvaranjem energije kroz anaerobno disanje (bez prisustva kiseonika), što se naziva Varburg efektom.

Rak, pre svih ostalih bolesti, ima bezbroj sekundarnih uzroka. Ali, čak i za rak, postoji samo jedan glavni uzrok.

Rezimirano u nekoliko reči, glavni uzrok raka je zamena disanja kiseonika u normalnim telesnim ćelijama – fermentacijom šećera.

Rak i šećer: da li postoji neposredna veza?

U narednim godinama hipoteza dr Varburga se izgubila u „šumi“ različitih novih otkrića (pravih i promašenih). Široko je prihvaćeno da je rak bolest mutiranih gena. Ali ubrzo se ova hipoteza ponovo vratila na scenu.

Džejms Vatson (engl. James Watson), otac molekularne biologije, takođe je izjavio da je metabolički pristup efikasniji u razumevanju raka i njegovom lečenju.

Insulin je hormon koji omogućava ćelijama da koriste glukozu iz krvotoka. Kada je osoba otporna na insulin, ima veći nivo šećera u krvi. Ovaj skok indukuje IGF (Insulinu slični faktori rasta ), koji pomaže ćelijama raka da rastu.

Drugi istraživači ističu da je glavni krivac gojaznost. Prekomerna težina ili gojaznost povećavaju šanse da imate najmanje 13 vrsta raka. Masne ćelije oslobađaju adipokine, koji oštećuju DNК. Ovaj proces postepeno može da izazove rak. Višak kilograma jednostavno znači da postoji veći rizik od raka. Na neki način to je povezano s jedenjem više hrane.

Postoji studija objavljena 2019. godine, u kojoj je zaključeno da ljudi koji piju više slatkih pića imaju povećan rizik od raka. Studija je pokazala da ne postoji korelacija sa telesnom težinom ispitanika.

Dakle, postavlja se pitanje imaju li rak i šećer neposredniju vezu?

Ugledni stručnjak, dr Luis Ketli (engl. Lewis Cantley), smatra da neki karcinomi mogu započeti visokim nivoom šećera. Rizik se povećava sa visokim nivoom insulina, a on kaže da mnogi zapadnjaci konzumiraju više od preporučene količine šećera. „Imajući visok nivo insulina verovatno će dovesti do raka. A ono što pokreće nivo insulina je šećer “, kaže on.

„Кako sve više i više učimo o metabolizmu raka, shvatamo da su pojedinačni kanceri zavisni od određenih stvari. U puno slučajeva karcinoma u pitanju je insulin – i šećer “, dodaje on.

Pejin Jeng (engl. Peiying Yang), doktor nauke, istraživač raka i vanredni profesor u centru za rak M.D Anderson u Hjustonu, slaže se sa tim. „Ima smisla ograničiti dodavanje šećera, uključujući kukuruzni sirup s visokim sadržajem fruktoze u bezalkoholnim pićima, zaslađenim čajevima, sportskim pićima i prerađenoj hrani, zajedno sa slatkišima, kolačićima, sladoledom, zaslađenim žitaricama za doručak“, dodaje ona.

Post kao način lečenja raka?

Povremeni post je izuzetno koristan ali dok se praktikuje po određenom rasporedu. Na primer, jednom mesečno odaberite dan. Tog dana jedite tokom 9 sati, a postite preostalih sati. Ljudsko telo se evoluiralo tokom perioda bez hrane. Tokom naše istorije naši preci su imali duge periode gladi tako da je naš organizam prilagođen da određeno vreme ne unosi nikakvu čvrstu hranu.

U zemljama poput Indije, post je veoma rasprostranjena praksa. Postoji festival koji se zove Кarve Čoo, na kojem žene na početku meseca poste tokom dana a jedu i piju samo tokom noći – za dobro zdravlje svojih supružnika.

Prema ajurvedskom lekaru Makaru, post je u Indiji tradicionalno usvojen posle 30. godine jer se metabolizam usporava. Stope raka u Indiji rastu kako ljudi odstupaju od tradicionalnih praksi. Ipak, stopa raka u Indiji mnogo je niža nego u razvijenim zemljama.

U studiji sprovedenoj na miševima dokazano je da post usporava nuspojave gojaznosti i dijabetesa tipa 2. I kao što smo već objasnili gore, gojaznost je vitalni pokretač rasta karcinoma.

Druga studija na miševima pokazala je da dvomesečno isključivanje unosa šećera smanjuje učestalost raka (studija je praktično pokazala da su rak i šećer u korelaciji). To se događa zbog pojave koja se naziva autofagija. Jošinori Osumi (Yoshinori Ōsumi), biolog iz Japana, dobio je 2016. za Nobelovu nagradu za medicinu „za otkrivanje mehanizama autofagije“

Autofagija je proces u kojem ćelije nakon dugog perioda oduzimanja hrane iz spoljnih izvora počinju da koriste unutrašnje izvore: Samoproždiranje – uglavnom raspadnutih delova ćelija, začetaka tumorskih tkiva… svog viška koji nije bitan koji se nakupio i nije izbačen redovnim sistemom eliminacije iz organizma.

Dobitnik Nobelove nagrade otkrio je da post zaista pomaže ćelijama da očiste otpad. Post ograničava unos energije u ćeliju, a zauzvrat, ćelije koriste otpad za proizvodnju energije. Autofagija može čak podstaći stvaranje novih ćelija.

Studija iz 2018. godine zaključila je da su pacijenti koji su upražnjavali post dok su bili podvrgnuti hemoterapiji za karcinom dojke prijavili značajno poboljšanje kvaliteta života. Pacijenti su takođe prijavili veću toleranciju na hemoterapiju.

Zaljučak:

Ograničite unos šećera.

Stvorite naviku da postepeno smanjujete dodavane šećere

Jedite voće.

“Sve ovo će vam pomoći na toliko različitih načina i kod različitih bolesti”, kaže dr Luis Ketli. „A jednom kada više nemate zavisnost jedenja šećera, prilično je jednostavniji život. Na kraju, ja lično nisam imao problema da to radim već 40 godina “, dodao je kao lično iskustvo.