Elena Karić se oprostila sa imanjem na kojem je živela sa Jugoslavom, posveta koju je napisala tera na suze (FOTO)
Kraj jednog je početak drugog
Opraštanje od kuće, koju sam nekada davno, odsanjala i donela u stvarnost. Od zemlje na kojoj sam naučila toliko toga, koja mi je donela isceljenje, uvide i povezala me sa mojim autentičnim bićem i višom svesti. Mazile smo se, čuvale... Ona mene... Ja nju. Šaputale snove, prizivale i puštale u etar molitve... Za lično i kolektivno dobro - napisala je Elena.
Bile smo jedna drugoj učiteljice, ona meni o cikličnosti bez kraja i početka, o večitom kvantnom sada, o svetovima izvan pojavnog... O kristalnim frekvencijama, elementalima i mom domu... Onom u grudima koje kuca ritmom sazvežđa iz koga dolazim. A ja njoj o nestrpljenju, tugama i radostima... Snovima manifestovanim i onim koji su večito ostali da se klackaju sa one strane ispunjenja - dodala je ona na društvenim mrežama.
- Zajedno smo inicirale mnoge žene spremne da zarone u dubine svog unutrašnjeg bezdana, u tajne ženskih misterija... Povezivale ih sa mesecom i mesečnicom, sa sobom i svime oko sebe u tantričkom ritmu slatkoće i mekoće života. I eto... To je naša priča. Ima ona i nekih setnih momenata. Eto, pre par dana Lepa i Juca, moje dve kozice, su zaspale. Onako duboko, kako biva kada duša odluči da ide u nebesku avanturu i da ne gleda unazad. Iste noći, u isto vreme. Majka i ćerka. Ko će znati zašto. Nije im se išlo na drugo mesto. Kad već treba da menjaju okruženje, rešile da skoknu do zvezda. I da se tamo nastane. Za sada. Do neke nove zemaljske priče. Ispratila sam ih kroz suze i osmehe. Kao što me moja učiteljica Mama Zemlja davno naučila, vreme nije linearno i nema krajeva, svaki kraj je portal za neki novi početak. Kraj dana je početak noći, i obrnuto. Kraj jednog godišnjeg doba početak je drugog. Pa, tako ciklično u večnom sada. Zauvek - zaključila je Elena.