Ruski udari, stanje na frontu i zapadna vojna pomoć nisu jedine stvari koje određuju koliko dugo Ukrajina može da nastavi rat.

Sve veći značaj ima i ono što se događa unutar same zemlje.

Aleksander Merkuris, komentarišući procenu Sergeja Poljetajeva, smatra da vazdušni udari sami teško mogu da slome ukrajinski ratni napor dok Kijev nastavlja da dobija novac i oružje od svojih partnera.

Njihova teza je da bi mnogo opasnija mogla da bude kombinacija spoljnog pritiska i problema unutar političkog i društvenog sistema. To je analitička procena, a ne utvrđen scenario budućeg razvoja događaja.

Mobilizacija postaje sve osetljivija tema

Jedan od najvidljivijih izvora napetosti jeste mobilizacija.

U Lavovu su u julu izbili nasilni sukobi između građana i pripadnika regrutnih struktura, tokom kojih je prevrnuto vozilo i došlo do fizičkog sukoba. Ukrajinski Generalštab osudio je nasilje, ali je istovremeno najavio proveru postupanja pripadnika centra za mobilizaciju.

Reuters je istog meseca izvestio i o uličnim protestima zbog promena u vojnom vrhu i nezadovoljstva načinom vođenja rata.

To ne znači da se Ukrajina nalazi pred političkim slomom, ali pokazuje da pet godina rata ostavlja sve dublje posledice i van linije fronta.

Zelenski sankcionisao nekadašnju portparolku

Posebnu pažnju poslednjih dana izazvala je odluka Volodimira Zelenskog da uvede sankcije Juliji Mendel, koja je od 2019. do 2021. bila njegova portparolka, a kasnije postala jedan od njegovih glasnijih kritičara.

Sankcije su uvedene 13. septembra na deset godina i uključuju zamrzavanje imovine i druga ograničenja. Ukrajinske vlasti Mendel optužuju za širenje ruske propagande i narativa koji podržavaju rusku agresiju.

Mendel, koja se nalazi van Ukrajine, odgovorila je tvrdnjom da su sankcije protiv ukrajinskih građana neustavne i da je kažnjena zbog svojih političkih stavova.

To je njena tvrdnja, dok vlast u Kijevu mere predstavlja kao pitanje nacionalne bezbednosti.

Sličan sukob već viđen sa Porošenkom

Mendel nije prvi poznati ukrajinski politički ili javni akter protiv kojeg je država primenila sankcije.

Bivši predsednik Petro Porošenko takođe je ranije stavljen pod sankcije. Vrhovni sud Ukrajine je u julu ove godine odbacio njegov zahtev da se mere ukinu.

Kritičari vlasti takvu praksu predstavljaju kao politički obračun, dok ukrajinske institucije sankcije obrazlažu bezbednosnim razlozima u uslovima rata.

Izbora nema dok traje ratno stanje

Još jedan faktor koji oblikuje političku situaciju jeste činjenica da Ukrajina trenutno ne održava nacionalne izbore.

Ukrajinski zakon izričito zabranjuje predsedničke, parlamentarne i lokalne izbore dok je na snazi ratno stanje. Centralna izborna komisija i parlament tokom 2026. već pripremaju pravni okvir za izbore nakon njegovog ukidanja.

Zbog toga unutrašnje nezadovoljstvo trenutno ne može da se pretoči u redovan predsednički izborni proces.

Najveća opasnost nije jedan protest

Merkuris smatra da zato ne treba gledati samo koliko ljudi izlazi na ulice.

Mnogo važnije pitanje je da li se istovremeno pojavljuju problemi u više tačaka sistema – među stanovništvom, vojskom, političkim strukturama i nekadašnjim ljudima bliskim vlasti.

Jedan protest sam po sebi ne menja rat.

Jedan politički sukob takođe ne mora ništa da promeni.

Ali ako se ti procesi istovremeno produbljuju dok raste vojni i ekonomski pritisak, oni mogu početi međusobno da se pojačavaju.

Upravo tu Merkuris i Poljetajev vide potencijalno mnogo ozbiljniji izazov za Kijev: ne jedan veliki udar, već veliki broj problema koji počinju da deluju u isto vreme.

Izvor: Aleksander Merkuris / Sergej Poljetajev / Reuters / Centralna izborna komisija Ukrajine