Dobropolje se nalazi zapadno od glavnog ukrajinskog utvrđenog pojasa, zbog čega njegov značaj daleko prevazilazi veličinu samog grada.

Ako bi ruske snage uspele da učvrste položaje severno, istočno i jugozapadno od njega, posledice se ne bi završile padom Dobropolja. Takav razvoj mogao bi da ugrozi čitavu mrežu puteva i logističkih pravaca kojima se snabdevaju ukrajinske jedinice dublje u Donbasu.

Pritisak sa više strana

Merkuris tvrdi da ruska pešadija napreduje kroz naselja severno od Dobropolja, dok su putevi kojima se ukrajinska odbrana snabdeva sa severa već izloženi dejstvu ruskih bespilotnih sistema.

Dodatni pritisak, prema istoj analizi, stiže sa jugozapada.

Pojedini izveštaji govore o ruskom ulasku u industrijsku zonu na tom delu grada, dok se ukrajinske snage u centralnom delu Dobropolja na nekim mapama prikazuju kao formacija pritisnuta sa severa, istoka i juga.

U takvom scenariju zapad bi mogao da ostane jedini pravac za eventualno izvlačenje ukrajinskih jedinica.

Ukoliko bi bio izgubljen pristup severnim putevima snabdevanja, odbrana grada mogla bi da preraste iz teškog taktičkog položaja u mnogo ozbiljniju operativnu zamku.

Zašto je Dobropolje toliko važno

Ključni problem za Kijev nije samo sam grad.

Severno i zapadno od Dobropolja nema istog niza velikih naselja i utvrđenih zona kakav postoji na liniji Slavjansk–Kramatorsk.

To bi ruskim snagama, prema iznetoj proceni, moglo da omogući mnogo veću slobodu kretanja i pokušaj zaobilaženja glavnog ukrajinskog odbrambenog sistema sa zapadne strane.

Umesto frontalnih udara na gradske i industrijske zone koje su godinama pripremane za odbranu, ruska strana bi tako mogla da pokuša da preseče puteve i logističke veze koje taj sistem održavaju.

Scenario „velikog kotla“

Merkuris upravo tu mogućnost povezuje sa mnogo ozbiljnijim scenarijem.

Ako bi ruske snage učvrstile položaje zapadno od glavne odbrambene linije, ukrajinske jedinice u Slavjansku, Kramatorsku i okolnim oblastima mogle bi da dođu pod pritisak iz pravca koji do sada nije bio glavni.

U krajnjem slučaju, prema njegovoj proceni, mogao bi da nastane položaj nalik velikom operativnom okruženju.

To, međutim, ne znači da je takav scenario već ostvaren. Reč je o mogućem razvoju događaja ukoliko rusko napredovanje bude nastavljeno i učvršćeno.

Frontalni udar bio bi najskuplja opcija

Donbas predstavlja veoma složen sistem odbrane zasnovan na velikim gradovima, industrijskim zonama, uzvišenjima i gustoj mreži saobraćajnica.

Zbog toga bi frontalni napad na čitav sistem bio najskuplja opcija.

Ako bi se odbrana mogla zaobići sa zapada i preseći njene komunikacije, mnogo veći prostor mogao bi da se nađe pod pritiskom bez potrebe da se svako utvrđeno mesto osvaja pojedinačno.

Istovremeno raste pritisak i na južnom delu sistema.

Prema informacijama koje se prenose u analizi, ruske snage kontrolišu približno polovinu Aleksandrovke na južnom prilazu zoni Slavjanska, dok se borbe približavaju i drugim važnim tačkama u tom području.

Bitka mnogo veća od jednog grada

Dobropolje zato više nije samo jedna tačka na mapi.

Ako ruske snage uspeju da kontrolišu puteve, okolna sela i prostor zapadno od grada, ukrajinska odbrana severnog Donbasa mogla bi istovremeno da se nađe pod pritiskom sa juga, istoka i iz sopstvene pozadine.

Upravo zato će naredna faza borbi zavisiti manje od toga ko kontroliše sam centar Dobropolja, a mnogo više od toga ko će držati komunikacije i prostor oko njega.

Od tog ishoda moglo bi da zavisi da li će bitka ostati lokalni okršaj ili prerasti u operaciju koja bi promenila položaj čitave ukrajinske grupacije u Donbasu.

Izvor: Webtribune / analiza Aleksandera Merkurisa