Da li će biti američke invazije na Venecuelu?
Pored toga što samoproglašenom lažnom predsedniku Venecuele Huanu Gvaidu nedostaju politički i pravni legitimitet, kao i novčana sredstva, nedostaje mu i moć. Zbog toga moć pokušava da nađe u vojsci.
Više o glavnim razlozima zbog kojih Zapad pokušava da sruši Venecuelu možete pročitati klikom OVDE.
U emisiji "Na nišanu Lazanskog" diplomata, bivši ambasador SRJ u Meksiku Dušan Vasić sa Fakulteta za poslovne studije i pravo i Srđa Trifković, publicista i istoričar, razgovarali su o situaciji u Venecueli - hoće li venecuelanska vojska ostati verna jedinom legalnom predsedniku Maduru i da li je projekat državnog udara u Venecueli propao. Telefonom se iz Meksika javio Dejan Mihailović, profesor na Tehnološkom institutu Monterej.
Pročitajte još:
- Samoproglašeni vršilac dužnosti predsednika pokušava da nadoknadi ono što mu nedostaje. Nedostaje mu politički legitimitet, pravni legitimitet, nedostaju mu novčana sredstva i nedostaje mu moć. Gde traži moć? Pokušava da je nađe u vojsci. Zašto? Pa on nema neku veliku podršku. Kada pogledate broj demonstranata koji je izašao na ulice, pri čemu Maduro nije zabranio demonstracije, to je veoma mali broj u odnosu na 30 miliona stanovnika Venecuele - kaže Vasić.
Preporučujemo još:
- Ovde imamo primer kako zapadni savremeni postmoderni svet funkcioniše u stvari po lenjinskom principu. Lenjinski princip je da je svaki čin opravdan i progresivan ukoliko doprinosi napretku proleterske revolucije i maršu progresa ka besklasnom društvu. Drugim rečima, ubistvo carske porodice i još dva miliona civila u građanskom ratu i sve ono što je Đeržinski radio sa Čekom, bilo je savršeno O.K. Na isti način, danas se u zapadnom svetu vrednuju ishodi, a ne procesi - kaže Trifković.
Legalnost čina kojim se Huan Gvaido proglasio za predsednika Venecuele nije važna, jer vodi ishodu koji je na Zapadu željen, smatra on.
Govoreći o tome hoće li venecuelanska armija nastaviti da podržava Nikolasa Madura, Dejan Mihailović podseća na prvi (neuspeli) pokušaj državnog udara u Venecueli, protiv pokojnog predsednika Uga Čaveza, aprila 2001.
- Vojska je u ono vreme bila prevrtljiva, da tako kažem. Međutim, kada je kasnije na videlo isplivala volja naroda, Čavez je pobedio i vratio se na mesto predsednika. Mislim da u ovom momentu ne postoje indicije u bilo kom delu elitnih jedinica Venecuele da se priklone samoproglašenom predsedniku. Mislim da će vojska ostati na strani ustava i predsednika Madura i mislim da je u tom kontekstu nerealno da dođe do nekog državnog udara koji bi prouzrokovao krvoproliće, masovno nasilje na ulicama i tako dalje - kaže Mihajlović.
Sagovornici Miroslava Lazanskog kategorički tvrde da američka vojna intervencija na Venecuelu ne dolazi u obzir. Amerika više voli da koristi proksije, kaže Trifković.
- U ovom trenutku ne verujem da će biti bilo kakvog pokušaja direktne ili indirektne vojne intervencije, jer upravo je to ono što bi Maduru definitivno išlo naruku - kaže on.
Amerika će, predviđa Vasić, pokušati da nekog drugog gurne u intervenciju ili će pustiti Gvaida da pokuša da za svoje ciljeve pridobije vojsku.